Volonteri pišu

Roditelji imaju ključnu ulogu u pomaganju svojoj djeci da postanu dobro prilagođene odrasle osobe. Roditelji nastoje minimalizirati problematično ponašanje svoje djece, a potiču samoučinkovitost djeteta te njegov emocionalni i kognitivni razvoj (Maccoboy, 1984, prema Enten i Golan, 2009). Poznato je kako su  poremećaji hranjenja multikauzalni, no postoje istraživanja koja proučavaju upravo utjecaj roditeljskog stila na dječji način ishrane, tjelesnu aktivnost i zadovoljstvo tijelom (Golan i Crow, 2004, prema Enten i Golan, 2009).

Vjerojatno ste nekada odgodili važnu obvezu, promijenili planove ili ignorirali prioritete. Skoro svi to rade s vremena na vrijeme, no gotovo 20% odrasle populacije za sebe misli da su „krončni prokrastinatori“, a taj postotak kod studenata može preći i 50%. Otprilike 90% studenata odgađa obveze i prokrastinira u nekoj fazi studija.

Je li „debljina“ loša riječ? Velik broj ljudi ponekad se „osjeća debelo“, bez obzira na to imaju li poremećaj hranjenja ili ne, ali taj, takozvani, osjećaj mnogo je učestaliji i intenzivniji kod osoba s poremećajem hranjenja, pogotovo kada nisu pothranjene. Osjećaj debljine javlja se kao simptom poremećaja hranjenja te ima ulogu u održavanju pridavanja prevelike važnosti težini i obliku tijela.

Poremećaji hranjenja, koji uključuju anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i brojne druge, predstavljaju ozbiljan problem u industrijaliziranim zemljama (Hillege i sur., 2006, prema Lee, 1996). Poremećaji hranjenja su najzastupljeniji kod mlađih odraslih osoba, preciznije rečeno kod djevojaka u dobi od 15 do 19 godina (APA, 2013). Zbog prosječne dobi početka poremećaja, skrb obično zahvaća članove obitelji (Fox i sur., 2015).

Samoozljeđivanje je svjesno, namjerno i direktno nanošenje štete vlastitome tijelu. Rizici za samoozljeđivanje mogu biti genetski, biološki, psihološki, psihijatrijski i socijalni. Ono može biti posljedica brojnih mentalnih poremećaja, kao što su poremećaji osobnosti, poremećaji raspoloženja (depresija i bipolarni poremećaj), anksiozni poremećaji, psihoze ili poremećaji hranjenja. Rizik za samoozljeđivanje još je veći ako osoba zna nekoga tko se samoozljeđuje (npr. član obitelji, prijatelj, razredni kolega, čak i fiktivni lik... ).

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da će jedna od četiri osobe imati narušeno mentalno zdravlje ili neku mentalnu bolest tijekom svojeg života. Za bolje razumijevanje prethodne rečenice, bilo bi dobro ukratko definirati pojam mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti u kojem osoba prepoznaje svoje mogućnosti, može se nositi s uobičajenim stresom života, raditi produktivno i doprinjeti društvu. Dobrobit može biti emocionalna, psihološka i društvena.