Dobro je poznato kako je uravnotežena prehrana jedan od bitnih faktora koji utječu na očuvanje ljudskog zdravlja. Kako bismo se zdravo hranili trebamo znati kada, koliko te koju hranu ćemo konzumirati, što je sasvim normalno. No znači li to da stalno moramo razmišljati o svojoj prehrani te pod svaku cijenu izbjegavati konzumaciju „nezdravih“ namirnica? S tim pitanjem na umu, ovaj članak će objasniti što je ortoreksija nervoza te kako se ona razlikuje od normalne, poželjne i zdrave brige o prehrani.
Kao pojam, ortoreksiju je 1997. godine osmislio Steven Bratman, tada liječnik alternativne medicine. Prvo ju je opisao u časopisu Yoga journal: „kada namjera da se zdravo hrani postane nezdrava opsesija". Pogođeni ljudi kategoriziraju hranu u “ispravnu i zdravu” i “pogrešnu i nezdravu”.“ 2000. godine je uz autora Davida Knighta čak i napisao knjigu „Health food junkies“ u kojoj detaljnije objašnjava problem ortoreksije. Takvo prehrambeno ponašanje usredotočeno je na savršenu, „čistu“ i zdravu prehranu sada znamo kao pojam ortoreksija nervoza (Orthorexia nervosa). S druge strane, poznato je kako je poželjna briga za prehranu, u smislu normalnog prehrambenog ponašanja. Kod osoba s ortoreksijom nervozom, prehrana s vremenom uglavnom postaje sve restriktivnija. Također, konzumiranje hrane koja se smatra „nezdravom“ dovodi do osjećaja krivnje, straha od bolesti te do samokažnjavanja (npr. do još strože prehrane). Sve navedeno može dovesti do socijalne izolacije, malnutricije, ekstremnog gubitka tjelesne mase te do smanjene kvalitete života. Upravo to je ono što razdvaja ortoreksiju nervozu i poželjnu brigu o prehrani. Zdrava i poželjna briga o prehrani nema elemente psihopatološkog ponašanja te ni na koji način ne smanjuje kvalitetu života pojedinca.
Na razvoj ortoreksije nervoze može utjecati mnoštvo čimbenika. Neki od psiholoških čimbenika su neuroticizam, opsesivnost te perfekcionizam. Vjerovanje da je hrana lijek te da dovodi do fizičke ili psihološke sigurnosti također mogu imati utjecaj. Osim toga, briga za fizički izgled, briga da se osoba doima zdravom te moralni stavovi vezani za zdravu prehranu (kao što su briga za okoliš i životinje) mogu biti povezani s razvojem ortoreksije nervoze. Nadalje, veći rizik za razvoj se javlja u osoba koje vježbaju te u osoba koje više vremena provode na društvenim mrežama (ponajviše na Instagramu). S druge strane, društvene mreže mogu olakšati stjecanje informacija o oporavku, omogućavaju praćenje vlastitog oporavka te smanjenje stigme. Također, na društvenim mrežama se stvaraju zajednice pojedinaca koji imaju zajedničke interese, dijele informacije i sadržaje o tim interesima te uče jedni od drugih, što također može pomoći pri oporavku. Jedna studija je zaključila kako razgovori i diskusije vezani za #orthorexia na Instagramu mogu pomoći u oporavku od ortoreksije nervoze. Naravno, za osobe koje boluju od ortoreksije nervoze je svakako najvažnije potražiti stručnu pomoć te na taj način započeti proces oporavka.
Za sada ortoreksija nervoza nije klasificirana kao poremećaj u prehrani te ne postoji jedinstveni dijagnostički kriterij. Vodi se rasprava oko toga da li ortoreksiju nervozu treba klasificirati kao jedinstveni poremećaj u prehrani ili kao varijantu drugih poremećaja u prehrani navedenih u DSM-5. Nekoliko autora je predložilo svoje dijagnostičke kriterije, no zasad se u literaturi najčešće spominje onaj predložen od Moroze i suradnika (2015). Predloženi dijagnostički kriterij nalazi se u nastavku:
Kriterij A: Opsesivna preokupacija jedenjem "zdrave hrane", usredotočena na brige glede kvalitete i sastava jela. (Dva ili više od sljedećeg.)
· Konzumiranje nutritivno neuravnotežene prehrane zbog preokupacije uvjerenjima o "čistoći hrane".
· Preokupacija i briga oko konzumiranja nečiste ili nezdrave hrane te utjecaj kvalitete i sastava hrane na fizičko i/ili emocionalno zdravlje.
· Čvrsto izbjegavanje hrane za koju pacijent vjeruje da je "nezdrava", što može uključivati hranu koja sadrži bilo koju masnoću, konzervanse, dodatke hrani, životinjske proizvode ili druge sastojke koje osoba smatra nezdravima.
· Za pojedince čiji posao ne uključuje bavljenje hranom, prekomjerna količina vremena (npr. 3 ili više sati dnevno) provedena čitajući o hrani, stjecajući i/ili pripremajući određene vrste hrane na temelju njihove percipirane kvalitete i sastava.
· Osjećaji krivnje i brige nakon prijestupa u kojima se konzumiraju "nezdrave" ili "nečiste" namirnice.
· Netolerancija prema tuđim uvjerenjima o hrani.
· Trošenje prevelike količine novca u odnosu na nečije prihode na hranu zbog njihove percipirane kvalitete i sastava.
Kriterij B: Opsesivna preokupacija hranom narušava bilo koje od sljedećeg:
· Narušavanje tjelesnog zdravlja zbog nutritivne neravnoteže, npr. razvijanje pothranjenosti zbog neuravnotežene prehrane
· Teška šteta društvenom, akademskom ili profesionalnom funkcioniranju zbog opsesivne misli i ponašanja usredotočenih na pacijentova uvjerenja o "zdravom" hranjenju.
Kriterij C:
· Poremećaj nije samo pogoršanje simptoma nekog drugog poremećaja, kao što je opsesivno kompulzivni poremećaj, ili shizofrenija ili neki drugi psihotični poremećaj.
Kriterij D:
· Takvo ponašanje nije opravdano isključivim promatranjem privrženosti vjerskoj hrani, ili kada postoji zabrinutost oko specijalnih zahtjeva za hranom u vezi s profesionalno dijagnosticiranim alergijama na hranu ili medicinskim stanjima koja zahtijevaju specifičnu hranu.
Zasad postoji nekoliko predloženih instrumenata za dijagnostiku ortoreksije nervoze, kao što su ORTO-15, upitnik o prehrambenim navikama (ECQ) te Düsseldorferova ljestvica ortoreksije (DOS).
Sve u svemu, ortoreksija nervoza je još uvijek relativno nov pojam te je potrebno provesti još istraživanja kako bi se utvrdili svi mogući uzroci njenog nastanka te njezini dijagnostički kriteriji. Nadamo se kako je ovaj članak pomogao u shvaćanju što je ortoreksija nervoza, koji faktori mogu utjecati na njezin nastanak te koja je njezina razlika u odnosu na normalnu brigu o prehrani. Briga i posvećenost zdravoj prehrani, pa makar bila i pretjerana, možda se ponekad prividno doima kao nešto poželjno te se teško povezuje s poremećenim prehrambenim ponašanjem.
Autorica: Amanda Gaši, volonterka Centra BEA
Photo by Tangerine Newt on Unsplash
Literatura:
1. Bratman, S. (1997) Health food junkie. Yoga Journal. 136. 42–50.
2. Bratman S, Knight D (2000) Health food junkies: orthorexia nervosa: overcoming the obsession with healthful eating. Broadway, New York
3. Cheshire, A., Berry, M., Fixsen, A. (2020) What are the key features of orthorexia nervosa and influences on its development? a qualitative investigation. Appetite. 155. 104798
4. Costa, C.B., Hardan-Khalil, K., Gibbs, K. (2017) Orthorexia Nervosa: A Review of the Literature. Issues in Mental Health Nursing. 38. 980-988
5. Moroze, R.M., Dunn, T.M., Holland, J.C., Yager, J., Weintraub, P. (2015) Microthinking About Micronutrients: A Case of Transition From Obsessions About Healthy Eating to Near-Fatal “Orthorexia Nervosa” and Proposed Diagnostic Criteria. Psychosomatics. 56(4). 397-403
6. Pratt, V.B., Madigan, D.J., Hill, A.P. (2021) Perfectionistic self‑presentation and orthorexia in exercisers. Eating and weight disorders-Studies on Anorexia, Bulimia and Obesity . 27(3). 1217-1221
7. Valente, M., Renckens, S., Bunders-Aelen, J., Syurina, E.V. (2021) The #orthorexia community on Instagram. Eating and Weight Disorders-Studies on Anorexia, Bulimia and Obesity. 27. 473-482
8. Varga, M., Dukay-Szabó, S., Túry, F, van Furth, E.F. (2013) Evidence and gaps in the literature on orthorexia nervosa. Eating Weight Disorders. 18(2). 103-111