Kako mogu potražiti pomoć u Centru BEA?
Pomoć možete potražiti javljanjem na mail info@centarbea.hr ili pozivom na broj 098 900 59 73 tijekom radnog dana od 10 do 15 h. Ukoliko nismo u mogućnosti odmah preuzeti telefonski poziv, javit ćemo vam se u kratkom roku. Nakon javljanja zakazat ćemo Vam prvi slobodan termin za ulazni razgovor u našem Savjetovalištu.
Što je to ulazni intervju?
Ulazni intervju je razgovor sa psihologinjom u prostorijama Savjetovališta Centra BEA. Dolazak na razgovor je moguć uz plaćanje (39 EUR) ili besplatano, ukoliko je Centar BEA dobio donacije za navedenu uslugu. Za ulazni razgovor nije potrebna uputnica već prethodna najava putem maila ili telefona. Cilj razgovora s psihologinjom je steći uvid u teškoće s kojima se osoba suočava kako bismo mogli procijeniti oblik pomoći koji je osobi potreban te ju usmjeriti prema daljnjim koracima oporavka. Dolazak u Savjetovalište Centra BEA i priznavanje svojih teškoća nije nimalo lako, ali je hrabri prvi korak na putu do oporavka.
Što nakon ulaznog intervjua?
Nakon ulaznog intervju osoba dobiva usmenu i pismenu preporuku o daljnjim koracima oporavka koji najčešće uključuju uključivanje u određeni oblik individualnog i/ili grupnog rada.
Čemu služe grupe podrške?
Grupni rad je odlična nadopuna neizostavnom individualnom radu. Rad s drugim ljudima koji se suočavaju sa sličnim problemima djeluje izrazito ohrabrujuće i osnažujuće te omogućuje međusobno povezivanje i osjećaj pripadnosti. Osim toga, ovakav oblik rada potiče procese i otvara pitanja koji se možda u individualnom radu ne bi otvorili te je stoga odlično kombinirati i jedan i drugi oblik rada. Na grupama podrške ponajviše se bavimo psihološkim procesima koji stoje u podlozi poremećaja hranjenja. Grupe podrške za punoljetne osobe vodi psihodramska praktičarka Nikolina Komljenović, a za maloljetne psihologinja i psihodramska praktičarka Irena Bohač. Sudjelovanje u grupama se plaća.
Kako izgleda nutricionistička grupa?
U Centru BEA djeluju 2 nutricionističke grupe ( za osobe s anoreksijom, bulimijom i EDNOSom, te za osobe s poremećajem prejedanja) i obje se za sada provode u online formi. Na nutricionističkim grupama radi se po KBT-E principu koji je preporučena terapija za rad sa simptomima poremećaja hranjenja kod punoljetnih osoba. Cilj ove grupe jest prepoznavanje i suočavanje sa simptomima poremećaja kao što su restrikcija, prejedanje, povraćanje, pretjerano vježbanje ili drugi načini kompenzacije unesenih kalorija. Korak po korak osoba uči kako izgraditi uravnotežen odnos prema hrani i tijelu. Sudjelovanje na grupi podrške ne uključuje sastavljanje jelovnika već se radi na uspostavljanju individualnog uravnoteženog odnosa prema hrani. Nije riječ o predavanjima već o interaktivnim grupama na kojima svi sudionici aktivno sudjeluju, a grupe vode nutricionistice specijalizirane za rad s poremećajima hranjenja mag.nutr.Kristina Beljan, mag.nutr.Jelena Zubić i mag.nutr. Maja Žanko.
Imam 20 godina i željela bih doći na razgovor u vaše Savjetovalište. Hoće li itko znati da sam potražila pomoć u Centru BEA?
Centar BEA potpisnik je Europske odredbe o zaštiti osobnih podatka (GDPR) i izjave o povjerljivosti te je stoga dužan čuvati u tajnosti sve podatke o svojim korisnicima.
Punoljetne osobe na razgovor dolaze same i nitko osim njih i članova našeg tima neće znati da su bile na razgovoru. Uvid u podatke s razgovora imat će samo članovi užeg tima Centra BEA, stručnjaci specijalizirani za rad s poremećajima hranjenja i potpisnici ugovora o GDPR.
Korištenje usluga Centra BEA je anonimno odnosno Centar BEA ne odaje podatke o dolasku osobe nijednoj drugoj osobi ili ustanovi, osim ukoliko time ne štiti život korisnika pa je zakonski dužan obavijestiti nadležne institucije.
Imam 17 godina i moji roditelji ne znaju da imam problem s hranom- smijem li sama doći na ulazni razgovor u Centar BEA?
Ukoliko je osoba maloljetna, zakonski je obvezatno da na razgovor dođe s jednim roditeljem (ili skrbnikom). Razgovor s maloljetnom osobom i roditeljem podijeljen je u 2 dijela: u jednom dijelu razgovora s psihologinjom sudjeluju dijete i roditelj, a u drugom dijelu psihologinja razgovara samo s maloljetnom osobom. U dogovoru s maloljetnom oboljelom osobom psihologinja ključne informacije o zdravlju djeteta dijeli s roditeljem, pazeći da se sačuva odnos povjerenja s maloljetnom oboljelom osobom.
Sva daljnja komunikacija oko pružanja psiho-socijalne podrške odvija se preko roditelja maloljetne osobe. Roditelj maloljetne osobe stoga ima uvid u preporuke tima Centra BEA te odlučuje u koje će programe uključiti svoje dijete.
Roditelj sam djeteta s dijagnozom poremećaja hranjenja- kako ja mogu potražiti pomoć u Centru BEA?
Osnaživanje roditelja od ključne je važnosti u djetetovom oporavku, stoga u Centru BEA roditeljima nudimo mogućnost uključivanja u grupni te individualni rad s terapeutima koji imaju iskustvo rada s osobama oboljelima od poremećaja hranjenja. Grupni oblik rada- grupe podrške za roditelje oboljelih vodi Tončica Šiškov, prof.ped., NLPt psihoterapeutkinja, terapeutkinja pokretom i plesom i grupna terapeutkinja u superviziji, a grupni rad zasnovan je na New Maudsley metodi koja je jedna od nabolje prihvaćenih metoda rada s obitelji oboljelih. Sudjelovanje u grupama moguće je nakon obavljenog ulaznog razgovora djeteta i roditelja. Također, postoji i mogućnost roditeljeva uključivanja u individualni oblik rada – psihoedukaciju, čiji je cilj osnaživanje roditelja i priprema za vođenje djeteta na putu oporavka. Pored toga, roditeljima je na našoj web stranici dostupan pdf format 2 priručnika za roditelje koji mogu poslužiti kao odlično štivo za vlastitu edukaciju o djetetovom poremećaju (PRIRUČNIK ZA RODITELJE i
ČUJEM TE )
Priručnike je moguće besplatno preuzeti, a individualna i grupna forma rada se plaćaju.
Imam kompulzivno prejedanje i pretilost- postoje li programi za mene u Centru BEA?
U Centru BEA postoji mogućnost uključivanja u grupni ili individualni rad za osobe oboljele od kompulzivnog prejedanja. Prije uključivanja potrebno je obaviti ulazni razgovor sa psihologinjom. Nutricionističku grupu za osobe s poremećajem prejedanja u Centru BEA vodi mag.nutr.Kristina Beljan primjenjujući metodu KBT-E i elemente pristupa "Zdravlje u svakoj veličini tijela" autorice dr.Linde Bacon. Program je usmjeren uspostavljanju redovitog i uravnoteženog i u kasnijoj fazi intuitivnog hranjenja, razumijevanja emocionalne pozadine poremećenog odnosa prema hrani i destigmatizacije pretilosti. Primarni cilj grupe nije gubitak tjelesne težine, već razvijanje uravnoteženog i zdravog odnosa prema hrani i tijelu, dok je mršavljenje moguća popratna pojava razvoja novih obrazaca ponašanja i razmišljanja. Sudjelovanje u grupi se plaća. Od siječnja 2024.u Centru BEA nudimo i grupu podrške za osobe s poremećajem prejedanja, koju vodi psihodramska praktičarka Dragana Radusinović Tafra. Grupa se provodi online i usmjerena je osnaživanju osoba koje pate od prejedanja i pretilosti.
U Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan (Jankomir) kontinuirano se održava program PUT-Promjena unutarnje težine. Grupni susreti se odvijaju u poslijepodnevnim satima svaki ponedjeljak, SRIJEDU i četvrtak. Taj program je besplatan (uz D2 UPUTNICU) i namijenjen je odraslim osobama sa simptomima emocionalnog i-ili prekomjernog jedenja i pretilosti (ITM veći od 26). Prijave su moguće na mail adresu hrana@pbsvi.hr ili na telefon 01 3430030.
Pripadam starijoj generaciji i neugodno mi je potražiti pomoć jer se u medijima poremećaj hranjenja vezuje uz mlade djevojke. Mogu li i ja dobiti pomoć u Centru BEA?
U Centru BEA pomoć mogu zatražiti osobe svih dobnih skupina. Iako se pojava poremećaja hranjenja uglavnom veže uz adolescenciju i mlađu odraslu dob, to nikako ne znači da samo djeca i mladi ljudi od njih boluju niti da je pomoć usmjerena samo njima. Poremećaj može započeti i u kasnijoj dobi ili se možda osoba, bez obzira na raniji početak bolesti, tek u kasnijoj dobi odluči potražiti pomoć. Stoga u Centru BEA postoje mogućnosti individualnog i grupnog rada i za mlađe i starije oboljele, prilagođeni dobi i zrelosti korisnika. Dob nikako nije ograničenje za traženje pomoći, nemojte se ustručavati, tu smo za Vas.
Mladić sam i imam problema s hranom. Ne želim sudjelovati u grupnom radu jer ne želim biti jedini muškarac u grupi. Kako mi možete pomoći?
Osim grupnog rada, u Centru BEA nudimo i mogućnost individualnog rada koji je neizostavni dio oporavka i odlična opcija za sve oni koji iz bilo kojeg razloga ne mogu ili ne žele sudjelovati u grupnom radu. Mladići oboljeli od poremećaja hranjenja često se srame potražiti pomoć i strahuju da neće pronaći adekvatan oblik pomoći. U Centru BEA surađujemo sa psihoterapeutima koji su dodatno educirani za poremećaje hranjenja te stoga sa sigurnošću možemo reći kako će svaki korisnik, bez obzira na spol, ovdje moći dobiti traženu pomoć. Mladići, baš kao i djevojke, zaslužuju svoju priliku za pomoć i oporavak!
Ne želim se liječiti u bolnici, jer se ne želim udebljati. Imam dijagnozu anoreksije. Možete li mi pomoći bez toga da me tjerate da se debljam?
Početak tjelesnog oporavka, odnosno dobivanje na težini, dio je cjelokupnog oporavka od poremećaja hranjenja i ključan je preduvjet za ulazak u psihoterapiju. Stoga sve osobe koje su ozbiljno pothranjene i proživljavaju tjelesne teškoće koje su rezultat teške pothranjenosti poput teškoća rada srca, osjećaja hladnoće, bolova u kostima, vrtoglavica i slično, moraju znati kako je njihovo tjelesno zdravlje prioritet i prvo trebaju započeti tjelesni oporavak, što znači dobiti na težini (više o Minnesota sindromu potražite u letku – Minnesota sindrom.pdf)
Zašto je dobivanje na težini toliko važno? Zato što teška pothranjenost osim fizičkih posljedica na tijelo i zdravlje, ima i važne psihološke posljedice. Psihološke posljedice teške pothranjenosti uključuju smanjenje misaonih i emocionalnih kapaciteta zbog čega osoba sve dok je tjelesno ugrožena- tj.ozbiljno pothranjena, nije u mogućnosti posvetiti se psihološkom radu na simptomima svog poremećaja. Izuzetno je važno da osoba koja ima poremećaj hranjenja iziđe iz stanja teške pothranjenosti kako bi se postojeći fizički i psihološki simptomi pothranjenosti povukli i kako bi se omogućio psihoterapijski rad. Na taj način se otvaraju vrata za rad na emotivnim problemima koji su podloga samog poremećaja. Stoga u Centru BEA nakon obavljenog ulaznog razgovora kao dio preporuke po potrebi uključujemo i obavljanje tjelesnih pregleda i praćenje kod liječnika (pedijatra, interniste, gastroenterologa itd), odnosno u slučajevima kada je osoba ozbiljno tjelesno i životno ugrožena, preporučujemo hospitalizaciju u bolnici. Mi u Centru BEA ne pružamo uslugu zdravstvene skrbi i tjelesnog liječenja te stoga osobe upućujemo na liječenje u vanjskim ustanovama-bolnicama.
Imam kćerku koja je punoljetna i ne želi se liječiti od anoreksije od koje boluje već desetak godina. Ne radi i ne ide na fakultet, većinom samo boravi u kući i svakodnevno vježba. Već godinama nema prijatelje niti dečka, potpuno se izolirala. Ranije je išla kod psihijatra. Pila je lijekove i bila hospitalizirana ali nije pomoglo. Strah me da će umrijeti- toliko je mršava. Što da radim?
Nažalost, kod nekih osoba borba s poremećajem hranjenja traje više godina ali to nije razlog da odustanete od liječenja. U Hrvatskoj postoje vrlo kvalitetni programi unutar zdravstvenog sustava (Klinika za psihijatriju Sveti Ivan/ Dnevna bolnica za poremećaje prehrane i KBC Zagreb/ Zavod za personologiju, poremećaje ličnosti i poremećaje hranjenja) koji pomažu odraslim osobama oboljelima od anoreksije i bulimije.
Čak i u slučajevima kronične anoreksije (nažalost, oko 20% oboljelih čitav će život patiti od simptoma vezanih uz anoreksiju) uz kontinuirano liječenje osoba može značajno unaprijediti svoju kvalitetu života.
Što učiniti kada punoljetna oboljela osoba potpuno odbija svako liječenje, a životno je ugrožena?
Kada osoba dosegne punoljetnost, dob od 18 godina, ona se može hospitalizirati protiv vlastite volje jedino ukoliko svojim ponašanjem dovodi u opasnost vlastiti život ili okolinu. Tada je moguće pozvati hitnu pomoć, te će osoba biti hospitalizirana i zadržana 48 sati na liječenju.
Nakon toga, ako liječnici procijene da osoba nije opasna po vlastiti život i zdravlje, ili po okolinu, ona će biti otpuštena iz bolnice. Dakle, zvanje hitne pomoći može pomoći u akutnom slučaju pogoršanja stanja, no to ne rješava pitanje dugotrajnog kontinuiranog liječenja.
Ukoliko je osoba ozbiljno životno ugrožena zbog anoreksije a ne želi biti liječena, roditeljima (ali i partneru, bratu/sestri ili djetetu, ukoliko je riječ o starijoj oboljeloj osobi) moguće je preko Centra za socijalnu skrb pokrenuti postupak privremenog djelomičnog oduzimanja poslovne sposobnosti u svrhu liječenja. Tada će vještak-psihijatar procijeniti stupanj životne ugroze i mentalnog stanja oboljele osobe. Nakon nalaza psihijatra-vještaka i postupaka od strane Centra za socijalnu skrb, moguće je da će oboljela punoljetna osoba koja je ozbiljno životno ugrožena i odbija liječenje od poremećaja hranjenja, biti privremeno djelomično lišena poslovne sposobnosti u svrhu liječenja. To znači da će njen zakonski skrbnik ( najčešće roditelj) donositi odluke o njenom liječenju, a sve pod nadzorom Centra za socijalnu skrb. U tom slučaju, roditelj uz liječničku pomoć upućuje osobu na liječenje.
Prije početka ovog postupka roditelju (ili drugom budućem skrbniku) dobro je informirati se o daljim koracima vezanim uz (prisilnu) hospitalizaciju i uključivanje u psihijatrijsko liječenje osobe. Kako Hrvatska još nema jasno razrađen sustav brige o somatskom liječenju odraslih osoba oboljelih od anoreksije, slučajevi se rješavaju individualno i u dogovoru s najbližim KBC-om.