Što su to psihoze?

MOŽEMO LI VJEROVATI SVOJIM OČIMA? Poremećaji iz spektra psihoza

Psihotični poremećaji se mogu definirati kao pogreške u testiranju realnosti koje utječu na sposobnost obavljanja svakodnevnih životnih zahtjeva (APA, 2013).  Pri tome, pogrešna percepcija realnosti je ključni element kojim se vodi pri dijagnostici navedenih poremećaja. U narednom tekstu će se ukratko predstaviti dvije kategorije netočnog testiranja stvarnosti koje su ujedno i simptomi poremećaja iz psihotičnog spektra.  Drugim riječima, ukratko ćemo vas upoznati s halucinacijama i deluzijama.

                Halucinacije su zvukovi, slike, mirisi ili dodirni osjeti koje se osjete od strane pojedine osobe u odsutnosti vanjskog podražaja (Arciniegas, 2015).  Jednostavnije rečeno, osobe osjete podražaj iako nema vanjskog izvora koji ga je potaknuo. Ipak, ako niste upoznati s pojmom halucinacija, definicija može zvučati suhoparno, pa bi naredni primjer mogao pomoći.

 

Zamislite da ste osoba koja živi sama u stanu. Subota je ujutro te si pripremate doručak, uživajući u tišini. Odjednom čujete glas kako doziva vaše ime. Isprva se prepadnete jer mislite da je netko ušao, no zašto bi vas dozivao? Odlučite pregledati sve prostorije i na vaše olakšanje nikoga nema. Odlučite prihvatiti da ste samo umislili.

                Opisani tekst oslikava slušne halucinacije. Dakle, osoba je čula glas iako ga u stvarnosti nitko nije ispustio. Iako je u primjeru opisana slušna halucinacija, one mogu biti i vidne, mirisne ili dodirne (Arciniegas, 2015).  Također, dok je osoba u priči nesvjesna da doživljava halucinaciju, ljudi mogu biti i svijeni da je podražaj zapravo halucinacija, a ne osjet. Dodatno, slušne halucinacije su jedan od glavnih simptoma psihoza, no one se mogu pojaviti i kod osoba koje su intoksicirane (alkohol i droge), boluju od drugih mentalnih poteškoća (primjerice, bipolarni poremećaj i depresija), ali i postojati kao izolirani (rjeđi, manje stresni) fenomen kod zdrave populacije (Arciniegas, 2015). Dakle, kako bi se halucinacije smatrale simptomom psihoza treba se isključiti zlouporaba supstanci, te se provjeriti zadovoljavaju li drugi simptomi vise neku drugu psihičku problematiku.

Osim halucinacija, deluzije su također simptom koji indicira prisutnost psihoza.

Deluzije se odnose na nepromjenjiva pogrešna uvjerenja bazirana na krivoj percepciji realnosti koja opstaje unatoč kontinuiranim dokazima koji idu protiv nje (Arciniegas, 2015). One mogu biti ordinarne i bizarne. Primjer ordinarne bi bilo uvjerenje osobe da joj je netko ukrao sve novce s računa unatoč višestrukim izvješćima iz banke daju dokaze da su svi novci na mjestu. Bizarna halucinacije bi mogla biti vjerovanje da je netko ukrao sve organe osobe i zamijenio ih tuđima (APA, 2013). Dakle, sadržaj ordinarne deluzije je puno izgledniji nego događaji opisani u primjerima bizarnih deluzija.

Dodatno, deluzije se razlikuju i prema sadržaju. Postoji velik broj različitih tipova no ovdje će se opisati samo njih par. Primjerice, ako osoba vjeruje da je ona utjelovljenje boga navedeno je religiozna deluzija. Nadalje, ako pojedinac istinski vjeruje da je slavna osoba koja je umrla u prošlom stoljeću, može se posumnjati na grandioznu deluziju. Konačno, primjer ljubomorne deluzije bi bilo kontinuirano uvjerenje osobe da ju partner vara iako nema nikakvih dokaza koji bi doprinijeli navedenoj tvrdnji i kontinuirano su osobi ponuđeni na uvid dokazi kojima se nedvojbeno dokazuje odanost partnera.

Uz halucinacije i deluzije, psihoze se mogu manifestirati i u velikom broju simptoma koji nisu povezani s doživljajem i testiranjem realnosti. Primjerice, osobe koje boluju od psihoza mogu se socijalno povlačiti, imati dezorganiziran govor i ponašanje (primjerice, skakanje s jedne na drugu nepovezanu temu), smanjenu motiviranost i spontanost, ali i reduciranu ekspresivnost i gestikulacije (APA, 2013). Dodatno, uz simptome psihoza, osobama na spektru psihotičnih poremećaja se mogu pojaviti i elementi koji su primarno povezani s drugim mentalnih problemima poput depresije ili anksioznosti.

 

Što učiniti ako se primijeti neki od navedenih simptoma?

Savjetuje se obratiti liječniku čim se primijete simptomi kako bi se odredilo podrijetlo istih. Same psihoze zahtijevaju medicinski tretman, uključujući psihoterapiju i antipsihotike. Terapija u obliku psihosocijalnih intervencija može dati potporu oboljelom u njegovim socijalnim vještinama, ali i čitavoj obitelji da se bolje nosi s bolesti (Arciniegas, 2015). Dodatno, ako simptomi ne reagiraju na antipsihotike, mogu se preporučiti i druge metode poput repetitivne stimulacije mozga  (rTMS).

 

Autorica članka: Karla M.G, volonterka Centra BEA

Photo by Wei Ding on Unsplash

 

LITERATURA

American Psychiatric Association, D. S., & American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders: DSM-5 (Vol. 5). Washington, DC: American psychiatric association.

Arciniegas, D. B. (2015). Psychosis. Continuum: Lifelong Learning in Neurology21(3), 715.