Volonteri pišu

Roditelji imaju ključnu ulogu u pomaganju svojoj djeci da postanu dobro prilagođene odrasle osobe. Roditelji nastoje minimalizirati problematično ponašanje svoje djece, a potiču samoučinkovitost djeteta te njegov emocionalni i kognitivni razvoj (Maccoboy, 1984, prema Enten i Golan, 2009). Poznato je kako su  poremećaji hranjenja multikauzalni, no postoje istraživanja koja proučavaju upravo utjecaj roditeljskog stila na dječji način ishrane, tjelesnu aktivnost i zadovoljstvo tijelom (Golan i Crow, 2004, prema Enten i Golan, 2009).

Vjerojatno ste nekada odgodili važnu obvezu, promijenili planove ili ignorirali prioritete. Skoro svi to rade s vremena na vrijeme, no gotovo 20% odrasle populacije za sebe misli da su „krončni prokrastinatori“, a taj postotak kod studenata može preći i 50%. Otprilike 90% studenata odgađa obveze i prokrastinira u nekoj fazi studija.

Je li „debljina“ loša riječ? Velik broj ljudi ponekad se „osjeća debelo“, bez obzira na to imaju li poremećaj hranjenja ili ne, ali taj, takozvani, osjećaj mnogo je učestaliji i intenzivniji kod osoba s poremećajem hranjenja, pogotovo kada nisu pothranjene. Osjećaj debljine javlja se kao simptom poremećaja hranjenja te ima ulogu u održavanju pridavanja prevelike važnosti težini i obliku tijela.

Poremećaji hranjenja, koji uključuju anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i brojne druge, predstavljaju ozbiljan problem u industrijaliziranim zemljama (Hillege i sur., 2006, prema Lee, 1996). Poremećaji hranjenja su najzastupljeniji kod mlađih odraslih osoba, preciznije rečeno kod djevojaka u dobi od 15 do 19 godina (APA, 2013). Zbog prosječne dobi početka poremećaja, skrb obično zahvaća članove obitelji (Fox i sur., 2015).