Volonteri pišu

Volonteri pišu

Osjećaj debljine i subjektivna prejedanja

Je li „debljina“ loša riječ? Velik broj ljudi ponekad se „osjeća debelo“, bez obzira na to imaju li poremećaj hranjenja ili ne, ali taj, takozvani, osjećaj mnogo je učestaliji i intenzivniji kod osoba s poremećajem hranjenja, pogotovo kada nisu pothranjene. Osjećaj debljine javlja se kao simptom poremećaja hranjenja te ima ulogu u održavanju pridavanja prevelike važnosti težini i obliku tijela.

Utjecaj poremećaja hranjenja na obitelj

Poremećaji hranjenja, koji uključuju anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i brojne druge, predstavljaju ozbiljan problem u industrijaliziranim zemljama (Hillege i sur., 2006, prema Lee, 1996). Poremećaji hranjenja su najzastupljeniji kod mlađih odraslih osoba, preciznije rečeno kod djevojaka u dobi od 15 do 19 godina (APA, 2013). Zbog prosječne dobi početka poremećaja, skrb obično zahvaća članove obitelji (Fox i sur., 2015).

Samoozljeđivanje djece i mladih

Samoozljeđivanje je svjesno, namjerno i direktno nanošenje štete vlastitome tijelu. Rizici za samoozljeđivanje mogu biti genetski, biološki, psihološki, psihijatrijski i socijalni. Ono može biti posljedica brojnih mentalnih poremećaja, kao što su poremećaji osobnosti, poremećaji raspoloženja (depresija i bipolarni poremećaj), anksiozni poremećaji, psihoze ili poremećaji hranjenja. Rizik za samoozljeđivanje još je veći ako osoba zna nekoga tko se samoozljeđuje (npr. član obitelji, prijatelj, razredni kolega, čak i fiktivni lik... ).

Pages

Subscribe to RSS - Volonteri pišu