Volonteri pišu

O pretilosti najčešće slušamo kao o javnozdravstvenom problemu današnjice. Prema posljednjim statistikama u Hrvatskoj je svaka 5 osoba pretila (HZJZ, 2023), odnosno značajno povišene tjelesne mase. U javnosti se na pretilost najčešće gleda kao na problem sam po sebi (pretilost, gojaznost kao medicinsko stanje, prema klasifikacijskom sustavu MKB 10: poremećaj iz skupine endokrinih,nutricijskih i metaboličkih bolesti) te rizičan faktor za razvoj drugih medicinskih stanja i bolesti (primjerice, pretilost kao prediktor razvoja kardiovaskularnih smetnji).

U LGBTQ + populaciji veća je prevalencija psihičkih poremećaja, a među njima i poremećaja hranjenja. Jedna od provedenih studija (NEDA 2018, prema Parker i suradnici 2020.) pokazuje kako je otprilike 54% pripadnika LGBTQ+ za svog života oboljelo od poremećaja hranjenja, a još 21% ih sumnja kako su imali izvjesne poteškoće u odnosu na hranu i tijelo.

Zašto su pripadnici LGBTQ + zajednice ranjiviji za razvoj psihičkih poremećaja, među ostalim poremećaja hranjenja?

Oporavak od poremećaja hranjenja - može li se osoba oporaviti od simptoma narušenog odnosa prema hranu i tijelo?

Kada razmišljamo o oporavku od poremećaja hranjenja, bilo bi dobro definirati što uopće značiti biti oporavljen od poremećaja hranjenja.

Je li osoba oboljela od anoreksije oporavljena kada izađe iz pothranjenosti?

Je li osoba oboljela od bulimije oporavljena kada prestane s purgativnim kompenzacijama?

Je li osoba oboljela od kompulzivnog prejedanja oporavljena ako ne uprazni poriv za prejedanjem?

O temi društvenih mreža često pričamo u negativnom kontekstu. Rekli bismo da je njihov utjecaj na sliku o sebi štetan bez puno razmišljanja. Ipak, prije nego to zaključimo potrebno se prisjetiti koja je svrha društvenih mreža uopće i je li ona nužno negativna, te što to slika o sebi uključuje i na koji način percipiramo vlastitu vrijednost?

Poremećaj hranjenja može se pojaviti kod svakog sportaša, u bilo kojem sportu, u bilo koje vrijeme, prelazeći granice spola, dobi, veličine tijela, kulture, socio-ekonomskog porijekla, atletskog kalibra i sposobnosti. Usprkos činjenici da je poremećaj hranjenja oduvijek prisutan u svijetu vrhunskih, ali i rekreativnih sportaša, posljednjih godina problematika je sve izraženija, prevalencija oboljelih raste, a o njoj se malo priča.

Kako prihvatiti da svi ponekad griješimo- kratki uvod u suosjećanje-