Volonteri pišu

Pandemija COVID-19  je u ovom trenutku iza nas, no zanimljivo je pročitati kako su nametnuta ograničenja utjecala na naš odnos prema hrani tijekom pandemijskih godina.

Ako vas netko zamoli da zamislite osobu koja se bori s poremećajem hranjenja, koja predodžba vam prva padne na pamet?

Akademska prokrastinacija- odgađanje kod učenika i studenata

Više od 85% učenika i studenata ponekad prokrastinira. Oko 70% njih smatra se prokrastinatorima, a gotovo ih pola prokrastinira redovito te to smatra štetnim. Prokrastiniranje je ipak nešto zastupljenije kod studenata, nego kod učenika, a procjenjuje se da čak 95% studenata ponekad prokrastinira. Što se tiče roda, odgađanje je nešto češće kod muških studenata i učenika.

Roditelji imaju ključnu ulogu u pomaganju svojoj djeci da postanu dobro prilagođene odrasle osobe. Roditelji nastoje minimalizirati problematično ponašanje svoje djece, a potiču samoučinkovitost djeteta te njegov emocionalni i kognitivni razvoj (Maccoboy, 1984, prema Enten i Golan, 2009). Poznato je kako su  poremećaji hranjenja multikauzalni, no postoje istraživanja koja proučavaju upravo utjecaj roditeljskog stila na dječji način ishrane, tjelesnu aktivnost i zadovoljstvo tijelom (Golan i Crow, 2004, prema Enten i Golan, 2009).