Volonteri pišu

Došao/la si na psihodijagnostiku na odjelu psihijatrije, a na završnom nalazu vidiš mišljenje liječnika koji kao dijagnozu odnosno razlog dolaska i naziv smetnji piše nespecificirani poremećaj hranjenja ili poremećaj hranjenja, neodređen? 

Dok gledaš u naziv ove dijagnoze glavom ti možda prolaze misli: 

Znači li to da nemam “pravi” poremećaj hranjenja? 

Znači li to da moje smetnje prema hrani ne zadovoljavaju kriterije za poremećaj? 

Adolescenciju možemo zamisliti kao „putovanje u odraslu dob“ na kojem se mlada osoba u nastajanju susreće s nizom bioloških, psiholoških i socijalnih transformacija. Ovo razvojno razdoblje možemo gledati kao prijelaz iz dječje prema odrasloj životnoj dobi u kojem je teško pronaći ravnotežu između djetinjstva kojeg napuštamo i zrelosti prema kojoj idemo. Riječ je o složenoj „prijelaznoj“ fazi koja traje desetak godina, a uključuje suočavanje s izazovima napuštanja „sigurnosti djetinjstva“.

Je li tvoje zdravlje ugroženo tvojom „brigom za zdravlje“?

Definicija zdravlja godinama se mijenjala i dopunjavala od najopćenitije ideje „odsustva bolesti“ do izrazito glorificirane definicije potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja (prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji).

Bigoreksija, često zvana i „obrnutom anoreksijom“ (naziv nastao 1994. od istraživača Pope i Katz koji su prvi zamijetili ovaj fenomen) označava stanje u kojem je pojedinac (uglavnom muškog spola) pretjerano fokusiran na mišićavost vlastitog tijela i posjeduje vjerovanje kako nije „dovoljno mišićav“. Opisano stanje sinonim je za „mišićnu dismorfiju“ odnosno iskrivljen doživljaj vlastita tijela pri čemu osoba postaje opsesivnog fokusa na tjelesni izgled, preokupirana mišlju kako je „premala, premršava, nedovoljno mišićava“.