Volonteri pišu

Samoozljeđivanje je svjesno, namjerno i direktno nanošenje štete vlastitome tijelu. Rizici za samoozljeđivanje mogu biti genetski, biološki, psihološki, psihijatrijski i socijalni. Ono može biti posljedica brojnih mentalnih poremećaja, kao što su poremećaji osobnosti, poremećaji raspoloženja (depresija i bipolarni poremećaj), anksiozni poremećaji, psihoze ili poremećaji hranjenja. Rizik za samoozljeđivanje još je veći ako osoba zna nekoga tko se samoozljeđuje (npr. član obitelji, prijatelj, razredni kolega, čak i fiktivni lik... ).

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da će jedna od četiri osobe imati narušeno mentalno zdravlje ili neku mentalnu bolest tijekom svojeg života. Za bolje razumijevanje prethodne rečenice, bilo bi dobro ukratko definirati pojam mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti u kojem osoba prepoznaje svoje mogućnosti, može se nositi s uobičajenim stresom života, raditi produktivno i doprinjeti društvu. Dobrobit može biti emocionalna, psihološka i društvena.

U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do porasta stope prevalencije poremećaja hranjenja. To znači da u današnje vrijeme sve više osoba obolijeva od poremećaja hranjenja, a taj broj samo raste. Svjetska stopa prevalencije poremećaja hranjenja od početka 21. stoljeća do 2018. godine popela se s 3.4% na 7.8%. Čak i ako ne znate točno što je stopa prevalencije i kako se ona računa, vidite da je porast značajan.

Adolescencija je turbulentno razdoblje s mnogo promjena. Prijatelji i vršnjaci u tom periodu dobivaju na značaju te upravo oni imaju najveći utjecaj na same adolescente (Livazović i Mudrinić, 2017; Gerner i Wilson, 2005.) Interakcija s vršnjacima pridonosi izgradnji identiteta i samopoštovanja adolescenta. Tijekom adolescencije prihvaćanje vrijednosti pomiče se od roditeljskih prema vršnjačkim vrijednostima te će se adolescenti prikloniti onim vrijednostima za koje vršnjaci pokazuju zainteresiranost (Mudrinić, 2016.).

Razvojem medija i sve rapidnijim porastom dostupnosti informacija, u fokus stručnjaka dolazi utjecaj medija i to ponajviše takozvanih „vizualnih medija“ na  poremećaje prehrane. Međutim, iako postoje razni faktori koji utječu na poremećaje prehrane poput bioloških, psiholoških i socijalnih, smatra se da je socijalni faktor taj koji je ključan (Kraljević, 2017.). Gledajući u kontekstu socijalnih faktora,  postavlja se pitanje zašto je baš fokus na vizualnim medijima, a odgovor je jednostavan, ljudi su vizualna bića i većinu svijeta i stvari oko sebe doživljavaju osjetom vida.

KAKO SU SE IDEALI LJEPOTE MIJENJALI KROZ POVIJEST?

Što je to ideal ženske ljepote? Što je to što se smatra lijepim?