KAKO SU SE IDEALI LJEPOTE MIJENJALI KROZ POVIJEST?
Što je to ideal ženske ljepote? Što je to što se smatra lijepim?
Definicija kaže da je ideal ženske ljepote društveno izgrađena predodžba u kojoj je tjelesna privlačnost jedna od najvažnijih „kvaliteta“ žene te da bi svaka žena trebala težiti njezinom postizanju i održavanju (Spade i Valentine, 2010), dok se lijepo može definirati kao dobro koje u nama ne izaziva želju (Eco, 2004). Kroz povijest nikad nije postojala nepromjenjiva slika poželjnog ljudskog tijela, o čemu svjedoči umjetnost još od razdoblja prije Krista (Bonafini i Pozzilli, 2010). Nekada su se idealnim ženama smatrale one čiji bi BMI danas mogli procijeniti na 30 kg/m² ili više, dok se danas normalan BMI kreće od 19 do 25. Opsjednutost mršavljenjem naglašavaju mediji i natjecanja ljepote kroz koja društvo definira ideal ljepote, uključujući tjelesnu masu i oblik tijela (Rubinstein i Caballero, 2000).
Predstavljanje ideala ljepote potječe još od paleolitskog doba, o čemu mogu posvjedočiti kipovi brojnih umjetnika tog razdoblja koji otkrivaju osnovni i instinktivni pristup predstavljanju ženskog tijela, a jedan od najpoznatijih takvih primjera je poznata statua Venere od Frasassija, simbola božice plodnosti, s ispupčenim trbuhom i velikim poprsjem (Bonafini i Pozzilli, 2010). Tijekom povijesti standardi ženske ljepote su često bili nerealni i nedostižni, posebno ženama nižeg socijalno ekonomskog statusa (Derenne i Beresin, 2006). U kolonijalno doba cijenile su se plodne, fizički jake i sposobne žene, dok su se u 19. stoljeću više cijenile žene uskog struka i velikog poprsja što je bilo poželjno za muškarce iz viših društvenih slojeva kako bi mogli ženu obuhvatiti rukama oko struka, a one s boljim financijskim mogućnostima su čak podlijegale vađenju rebara kako bi postigle društveno nametnute idealne tjelesne mjere. Tada su se idealnim ženama smatrale krhke i boležljive žene sklone glavoboljama, što ih je činilo atraktivnijim kandidatkinjama za brak. Vrlo važan dio tadašnje mode bili su korzeti, unatoč tome što su izazivali bol i zdravstvene probleme koji su dovodili do pneumonije i utjecali na dislokaciju visceralnih organa (Thesander, 1997). Neki su smatrali da je izum korzeta bio jedan od glavnih poticaja za razvoj feminističkog pokreta na početku 20. stoljeća (Anderson i Zinsser, 1999). Tijekom Drugog svjetskog rata, zbog odsutnosti svojih muževa, žene su odlazile na posao kako bi doprinijele razvoju industrije, a u slobodno vrijeme su se bavile sportom pa je društvo cijenilo kompetentne, jake i fizički sposobne žene. Nakon rata i povratka muškaraca s bojišta, kulturne vrijednosti stavljaju naglasak na tradicionalnu obitelj i ulogu spolova te se iznova počela naglašavati važnost plodnosti što je označilo početak ere Baby Boom-a zbog čega su se favorizirale bujne žene poput poznate Marilyn Monroe (Brumberg, 1997). 60-ih godina prošlog stoljeća žene su se borile za svoje pravo glasa u kući i na poslu, uzimale su pilule za kontrolu trudnoće što je dovelo do veće seksualne slobode, te su idealizirale mršava, tanka i dječačka tijela poput onog iscrpljenog supermodela Twiggy (Derenne i Beresin, 2006).
Sasvim je jasno da su se dogodile dramatične promjene u percepciji lijepog tijela pa kad govorimo o povezanosti tjelesnog izgleda i ideala ljepote (Bonafini i Pozzilli, 2010), važno je spomenuti što muškarci smatraju lijepim i kako oni doživljavaju ideal ženske ljepote. Istraživački rad o percepciji ženskog ideala ljepote iz perspektive muškaraca (Nekić, 2014) je pokazao da lijepim smatraju nježan izgled, pravilno tjelesno držanje i jedinstveno obilježje osobe te da su im bitne izražene karakteristike očiju, kose, kože, usana, poželjna tjelesna građa i posvećenost vlastitom izgledu. Pri percipiranju ženskog ideala ljepote bitan im je prirodan izgled, privlačan na prvi pogled, lijepi zubi, osmijeh i lijepe crte lica. Kad govorimo o tjelesnoj građi, lijepim smatraju mršavu i vitku figuru pješčanog sata, poput visokih modela dugih nogu, optimalnu tjelesnu težinu i skladan izgled tijela, kao i posvećenost i brigu o fizičkom izgledu i odijevanju.
Sa sigurnošću možemo reći da je ideal ženske ljepote od nekadašnjeg simbola plodnosti i zdravlja postao simbol matematički izračunatih proporcija. Ta preobrazba idealne žene slijedi promjenu uloge žene u društvu, od majke i ljubavnice do poslovne žene posvećene karijeri. Taj društveni pritisak na žene da se usklade s određenom definicijom „lijepog“ može imati psihološke učinke, poput depresije, poremećaja prehrane i niskog samopoštovanja, počevši od razdoblja adolescencije pa sve do odrasle dobi. Nažalost, danas, ljepota i idealna tjelesna masa nisu u oku promatrača, nego u slici tijela koju nameću mediji i prodaju pokornoj javnosti (Bonafini i Pozzilli, 2010).
Tea Petković, volonterka Centra BEA
Literatura:
Anderson, B. S., Zinsser, J. P. (1999) A History of Their Own: Women in Europe from Prehistory to the Present. Oxford University Press, Inc, New York.
Bonafifini, B. A., Pozzilli, P. (2010) Body weight and beauty: the changing face of the ideal female body weight. Obesity Reviews, 12, str. 62-65.
Brumberg, J. J. (1997) The Body Project: An Intimate History of American Girls. Random House, New York.
Derenne, J. L., Beresin, E. V. (2006). Body Image, Media and Eating Disorders. Academic Psychiatry, 30, str. 257-261.
Eco, U. (2004) Povijest ljepote, Hena com, Zagreb.
Nekić, L. (2014) Percepcija ženskog ideala ljepote iz perspektive muškaraca (istraživački izvještaj), Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.
Rubinstein, S., Caballero, B. (2000) Is Miss America an undernourished role model? JAMA, 283, str. 1569.
Spade, J. Z., Valentine, C. G. (2010) The Kaleidoscope of Gender: Prisms, Patterns and Possibilities, 3. izd., SAGE Publications, Los Angeles.
Thesander, M. (1997) The Feminine Ideal. ReaktionBooks, London.