Kada osoba koju volimo ima poremećaj hranjenja, prirodno je da joj želimo pomoći i pružiti podršku na putu oporavka. Taj put je složen, odvija se u nekoliko faza i svaka od njih zahtijeva poseban oblik razumijevanja. Na početku je važno podržati osobu pri uključivanju u liječenje. Poremećaji hranjenja često su praćeni poricanjem bolesti, prikrivanjem određenih ponašanja ili strahom od traženja pomoći. U ovoj ranoj fazi važno je da ste prisutni i suosjećajni – razgovarajte u primjerenom trenutku i okruženju, naglasite dobrobiti liječenja i ohrabrujte osobu da napravi prvi korak prema stručnoj pomoći. Kada terapijski proces započne, slijedi faza podrške tijekom liječenja. Tada se mogu javljati usponi i padovi, pa je vaša uloga pomoći osobi da prati dogovorene terapije i pružati podršku u svakodnevnim izazovima. Na kraju dolazi razdoblje oporavka, koje je dugotrajno i ponekad popraćeno recidivima. Ovdje je važno jačati samopouzdanje, pomagati osobi da prepozna vlastite snage te gradi zdrav odnos prema hrani i tijelu. Svaka od ovih faza zahtijeva prisutnost, razumijevanje i strpljenje. Podržavajući odnos snažan je resurs u procesu oporavka, a u nastavku donosimo nekoliko konkretnih savjeta koji vam mogu pomoći da se na tom putu snađete.
Na početku je važno da se informirate iz pouzdanih izvora o poremećajima hranjenja. Informiranost će vam pomoći da bolje razumijete problem, razbijete mitove i izbjegnete postupke ili komentare koji bi mogli nenamjerno povrijediti oboljelu osobu. Raspitajte se i o dostupnoj stručnoj podršci u svojoj okolini, kao i o telefonskim linijama za psihološku pomoć. Zatim razgovarajte bez osuđivanja i dajte osobi prostora da izrazi kako se osjeća. Izbjegavajte stalni fokus na hranu i tjelesnu težinu te se usmjerite na osjećaje koji se mogu skrivati iza bolesti. Obratite pažnju i na neverbalnu komunikaciju jer ona često otkriva ono što riječi ne mogu. Pitajte osobu kako joj možete pomoći – možda u održavanju redovitih obroka ili stvaranju sigurnog prostora za razgovor. Ako kaže da joj je trenutačno potrebna distanca, pokažite razumijevanje i naglasite da ste tu kad bude spremna. Nadalje, iako poremećaj hranjenja može utjecati na nečiji osjećaj identiteta, važno je da odvojite osobu od njezine bolesti. Podsjetite je na dijelove njezinog života izvan bolesti - razgovarajte o stvarima koje voli, u kojima je dobra i u kojima se osjeća ispunjeno. Usmjerite se na njezinu osobnost i sitne, svakodnevne navike koje je čine jedinstvenom. Osobe s poremećajem hranjenja mogu doživjeti čitav niz različitih emocija u samo jednom danu, što može biti izazovno i za njih i za vas. Put oporavka ispunjen je preprekama i povremenim koracima unatrag te često zahtijeva mnogo vremena i upornosti. Važno je da ostanete smireni i strpljivi tijekom cijelog procesa. Pružajte dosljednu podršku čak i kada napredak izgleda sporo. Podsjetite sebe da ne postoji brzo rješenje i da je svaki, pa i najmanji korak naprijed značajan. Istodobno, briga o drugoj osobi može biti emocionalno i fizički zahtjevna, stoga ne zaboravite na vlastitu dobrobit. Pronađite trenutke za sebe jer briga o vlastitom mentalnom i fizičkom zdravlju nije sebičnost, već preduvjet za kvalitetnu i dugoročnu podršku.
Na kraju, važno je znati što trebate izbjegavati. Postoje određeni pristupi koji mogu nepovoljno utjecati na osobu s poremećajem hranjenja i otežati proces oporavka. Komentari o fizičkom izgledu, pokušaji manipulacije ili podmetanja hrane, davanje ultimatuma ili zahtijevanje promjena mogu dovesti do osjećaja srama, tjeskobe i nepovjerenja. Jednako tako, nametanje rješenja ili savjeta, uspoređivanje s drugima ili nabrajanje drugih ljudi koji su zabrinuti mogu stvoriti dodatni pritisak i osjećaj usamljenosti. Umjesto toga, važno je da gradite podržavajuću i sigurnu okolinu u kojoj osoba osjeća da je vidite, slušate i poštujete.
Antonija Mihaljević, volonterka Centra BEA
