Emocionalno prejedanje se definira kao unos većih količina hrane, često visokokalorične i prerađene, iz potrebe za ugodom, smirenjem i potražnje za brzim dopaminom, a ne zbog same gladi. Ustvari to je mehanizam kojim se osoba bori, bolje rečeno na taj način utišava negativne emocije i stres. Termin koji je poznat je „comfort food“ – hrana koju povezujemo s dobrim sjećanjima kao što je juha kao što ju je baka pravila, omiljeni slatkiši i slično. Mnogi ljudi posežu za hranom kada se nešto slavi, a jednako tako kada je i negativna situacija u pitanju. Potrebno je samo razaznati kada je posezanje za hranom radi emocionalne potrebe postalo previše, kada već prelazi u problem i na kraju u poremećaj hranjenja.
Stres je sveprisutan u današnjem užurbanom životu. Ako se upitate kada vam se posljednji put dogodilo nešto stresno, vjerojatno se nećete sjetiti mnogih stvari. No, gomile stresnih sitnica se svakodnevno akumuliraju i iako ih možda nećemo osvijestiti i upamtiti naše tijelo hoće. Stres je najčešći uzročnik emocionalnog prejedanja.
Emocionalno prejedanje sa sobom dovodi do niza psihičkih i tjelesnih posljedica. Može dovesti do pretilosti, što posljedično povećava rizik za niz bolesti (visoki tlak, dijabetes itd). Uz emocionalno prejedanje može se javiti i depresija, koja kod većine ljudi pojačava smirivanje hranom. Ustvari sve se vrti u krug. Ne smijemo zanemarivati ni najmanje simptome iskrivljenih obrazaca hranjenja.
Prvi korak ka osvještavanju i rješavanju ovog problema je identifikacija gladi. Često osoba ni ne zna je li zapravo gladna ili samo pokušava popuniti prazninu uzrokovanu dosadom ili neugodnim emocijama. Neke od razlika između stvarne gladi i emocionalne gladi su; emocionalna glad je često popraćena krivnjom, ona dolazi naglo i imate osjećaj kao da je morate zadovoljiti sad i odmah, imate potrebu jesti čak i kada ste siti i osjećate žudnju za specifičnom vrstom hrane (fast food, slatkiši, pekarski proizvodi, čips i slana hrana itd). Suprotno tome, stvarna glad dolazi postepeno, nije alarmantna, ne stvara vam „šum“ u glavi i pojeli biste bilo što da je zadovoljite.
U suštini ovog problema su emocije, pa u rješavanju treba polaziti od razumijevanja emocionalne pozadine poremećenog odnosa prema hrani. Važno je osvijestiti svoje ponašanje i njegove uzroke. Treba ustanoviti u kojim trenutcima dolazi do prejedanja. Prejedanje je mehanizam kojim si pomažemo proći kroz neke neugodne trenutke u danu, koji mogu biti povezani s umorom, nezadovoljstvom, preopterećenjem, ljutnjom ili anksioznosti.
Kada osjetim emocionalnu glad, meni osobno pomaže premještanje fokusa na neku drugu radnju kojom ću postići sličan efekt ugode. Gledanje serije, razgovor s bliskim osobama, fizička aktivnost kao što je šetnja; sve su to aktivnosti koje pomažu lučenju dopamina u organizmu kako bismo se osjećali bolje. Još jedan koristan savjet je obratiti pažnju dok jedemo i jesti bez distrakcija. Mislim da većina nas gleda nešto na mobitelu dok je vrijeme obroka, te tako ne obraćamo pažnju na hranu i može dovesti do nesvjesnog prejedanja i brzog osjećaja gladi.
Zanemarivanje uzroka problema i uopće samog problema dovesti će do nagomilavanja štetnih obrazaca i njihovih posljedica, stoga je potrebno što prije obratiti se bliskoj osobi i naposljetku stručnoj pomoći.
Sara Deković,
Volonterka Centra BEA
