Tjelesni oporavak od anoreksije nervoze

Tretman tjelesne stabilizacije pacijenata koji boluju od anoreksije nervoze sastoji se od psihoterapijskih i farmakoloških intervencija administriranih kod kuće ili u državnim bolnicama i privatnim ustanovama (Griffiths i sur., 2018). Dodatno, u posljednje vrijeme se u navedenu kombinaciju sve više uključuju i online elementi, poput aplikacija na mobitelima i digitalne terapije, koji ciljaju pružiti dodatnu i lako dostupnu potporu pacijentima. Terapija može obuhvaćati razne aktivnosti uživo ili u online svijetu, no, neovisno o načinu administracije, većina terapija za pacijente s anoreksijom uz psihoterapijski napredak, imaju i zajednički primarni cilj – tjelesnu stabilizaciju.

Navedeni cilj bi trebao signalizirati da je anoreksija nervoza stavljena 'pod kontrolu' te da je pacijentica spremna napustiti ustanovu unutar koje je tretirana. Ipak, ako zastanete i promislite, možda primijetite da ovakav pristup ima nekolicinu nedostataka. Primjerice, iako su pacijenti tjelesno u granicama prosječne kilaže, ne znači da su ujedno i psihološki spremni za povratak u stvarne životne uvjete. Naime, u životu izvan bolnice je konzumacija hranjivih komponenata pod manjom kontrolom medicinskog osoblja, dok je ritam života prepun mnogostrukih dodatnih stresora, što dovodi do povećane opasnosti od povrata simptoma poremećaja hranjenja. Iz tog su razloga osobe u prvoj godini nakon povlačenja simptoma bolesti u najvećem riziku od povrata simptoma, s posebnom opasnosti u prva tri mjeseca nakon tretmana (Khalsa i sur., 2017).

            Navedeni rizik može biti povezan sa specifičnostima pacijenata koje nisu prisutne kod zdrave populacije (Mayer i sur., 2012). Primjerice, osobe koje boluju od anoreksije, konzumiraju manje kalorija i masti u usporedbi sa zdravom populacijom – čak i nakon završetka terapije. Dakle, iako je kilaža vraćena u zdravi rang, osobe i dalje imaju specifičan pristup uporabi prehrambenih namirnica, što posljedično može dovesti do ponovnog gubitka kilaže. Ipak, navedeno je moguće spriječiti ili barem umanjiti primjenom raznih tehnika, poput pružanja potpore od strane obitelji. Naime, tretman koji uključuje najbližu socijalnu okolinu, dokazano potiče tjelesnu stabilizaciju pacijenata čak i godinu dana nakon tretmana (Chen i sur., 2016).

            Neke osobe oboljele od anoreksije nervoze u periodu nakon tretmana razviju izniman fokus na zdravi unos kalorija (Segura-Garcia i sur., 2015). Ipak, čak i navedeni pristup ima svoje rizike. Primjerice, pretjeran fokus na konzumaciju hrane može dovesti do ortoreksije nervoze, odnosno poremećaja kod kojeg brige vezane za zdravu prehranu postaju centralni dio života. Primjer za ovo bi bila osoba koja provodi cijeli dan razmišljajući o tome koliko, kad i što će pojesti taj dan. Zaokupljenost ovakvim mislima postupno počinje utjecati na njezino funkcioniranje što posljedično utječe na njezinu izvedbu na poslovnom i socijalnom planu. Dakle, iako je briga o zdravom načinu života bitna, važno je i da ne zauzima veći dio dnevnih misli jer se navedeno može negativno odraziti na zadovoljstvo s vezama, uključenost u socijalne situacije (posebice one koje uključuju hranjenje), ali i prouzročiti povratak medicinskih komplikacija.

Zaključno, kontinuirana pažnja prema hranjenju – čak i nakon prestanka terapije ili dijagnosticiranja remisije -  krucijalna je za dugoročno održavanje poboljšanog stanja kod osoba liječenih od anoreksije nervoze.

 

Tekst napisala:

Karla, volonterka Centra BEA

 

Image by InspiredImages from Pixabay

 

 

 

Literatura

Chen, E. Y., Weissman, J. A., Zeffiro, T. A., Yiu, A., Eneva, K. T., Arlt, J. M., & Swantek, M. J. (2016). Family‐based therapy for young adults with anorexia nervosa restores weight. International Journal of Eating Disorders49(7), 701-707.

Griffiths, S., Rossell, S. L., Mitchison, D., Murray, S. B., & Mond, J. M. (2018). Pathways into treatment for eating disorders: a quantitative examination of treatment barriers and treatment attitudes. Eating disorders, 26(6), 556-574.

Khalsa, S. S., Portnoff, L. C., McCurdy-McKinnon, D., & Feusner, J. D. (2017). What happens after treatment? A systematic review of relapse, remission, and recovery in anorexia nervosa. Journal of eating disorders, 5(1), 1-12.

Mayer, L. E., Schebendach, J., Bodell, L. P., Shingleton, R. M., & Walsh, B. T. (2012). Eating behavior in anorexia nervosa: before and after treatment. International Journal of Eating Disorders, 45(2), 290-293.

Segura-Garcia, C., Ramacciotti, C., Rania, M., Aloi, M., Caroleo, M., Bruni, A., & De Fazio, P. (2015). The prevalence of orthorexia nervosa among eating disorder patients after treatment. Eating and Weight Disorders-Studies on Anorexia, Bulimia and Obesity, 20(2), 161-166.