Sindrom izgaranja (engl. burnout sindrom) se može definirati kao kombinacija emocionalne iscrpljenosti, pada motivacije i osjećaja smanjenog osobnog postignuća koja se javlja uslijed kroničnog stresa (Bianchi i sur., 2015). Iako se sindrom izgaranja najčešće promatra kao posljedica uredskih poslova, ovaj problem se može pojaviti i kod drugih skupina, uključujući njegovatelje i roditelje koji su dane podredili brizi za djecu i kućanstvo (Mikolajczak i sur., 2021).
Prema sindromu izgaranja se ponekad referira kao prema bolesti modernoga doba no njegovi korijeni sežu u 70te godine prošlog stoljeća kada su se prve pojave zabilježile u SAD-u (Bianchi i sur., 2015). Iz SAD-a se postepeno širio prvenstveno na zapadnu Europu, a zatim i na druge zemlje diljem i izvan Europe (Schaufeli, 2017). Ipak, razlog zbog kojeg ga neki smatraju bolesti modernog doma bi se mogao pronaći u rapidnom porastu broja oboljelih. Naime, danas je pojava toliko raširena da su neke države uvele sindrom izgaranja kao jedan od opravdanih razloga za izostajanje s posla (Friberg, 2009).
Nakon kratke note iz povijesti, potrebno se vratiti i u stvarnost kako bi se dotaklo praktičnijih informacija, poput strategija za sprječavanje ili umanjivanje izgaranja. Pri tome, postoji niz savjeta koji bi mogli pomoći, uključujući (HelpGuide, 2022):
- Socijalnu uključenost – potpora bliskih osoba, ali i njegovan odnos s radnim kolegama, mogu poslužiti kao zaštitni faktori.
- Adaptivan pristup poslu – pronalazak smisla u radnim aktivnostima, uzimanje slobodnog dana te smanjenje emocionalne investiranosti olakšava nošenje s radnim opsegom.
- Fizičko zdravlje – u zdravom tijelu, zdrav duh – tako da vježba i zdrava ishrana mogu olakšati nošenje s radnim obvezama.
- Aktivnosti izvan posla – isključena tehnologija izvan radnog vremena, relaksacija, dovoljan broj sati sna, ali i ulaganje u vlastite kreativne sposobnosti su također korisni faktori.
U konačnici, sindrom izgaranja je raširen fenomen no pravilnim pristupom poslu i slobodnom
vremenu se opasnost od pojave istoga može minimalizirati. Ipak, pri pojavi simptoma za koje se sumnja da bi mogli biti povezani sa sindromom izgaranja, preporučuje se kontaktirati stručnu osobu koja bi mogla pružiti pravilnu procjenu i personalizirani savjet.
Autorica teksta: Karla, volonterka Centra BEA
LITERATURA
Bianchi, R., Schonfeld, I. S., & Laurent, E. (2015). Is it time to consider the “burnout syndrome” a distinct illness?. Frontiers in public health, 158.
HelpGuide. (2022, Kolovoz 29). Burnout Prevention and Treatment https://www.helpguide.org/articles/stress/burnout-prevention-and-recovery.htm
Mikolajczak, M., Gross, J. J., & Roskam, I. (2021). Beyond job burnout: Parental burnout!. Trends in Cognitive Sciences, 25(5), 333-336.
Friberg, T. (2009). Burnout: from popular culture to psychiatric diagnosis in Sweden. Culture, Medicine, and Psychiatry, 33(4), 538-558.
Schaufeli, W. B. (2017). Burnout: A short socio-cultural history. In Burnout, fatigue, exhaustion (pp. 105-127). Palgrave Macmillan, Cham.