Međuutjecaj partnerskih veza i poremećaja hranjenja

Poremećaji hranjenja često su tiha bolest, skrivena u sjenama. Koliko god se netko trudio zadržati tajnu i odvojenost, poremećaj prehrane neizbježno utječe na gotovo svaki aspekt života osobe. Ako ste u romantičnoj vezi s nekim tko se bori s poremećajem prehrane, vjerojatno to već znate. Koliko god vaš partner to pokušavao sakriti ili vam reći da to nije tako velika stvar, osjećate pritisak koji to stavlja na vašu vezu.

 Dr. Carrie Gottlieb u časopisu Psychology Today govori o učincima koje poremećaji prehrane često imaju na odnose. Osoba s poremećajem prehrane intenzivno je zaokupljena hranom, težinom i oblikom, što joj ponekad otežava razmišljanje o bilo čemu drugom. Zapravo, osoba može postat toliko zaokupljena poremećajem hranjenja da taj odnos praktički zauzme mjesto drugih međuljudskih odnosa. Kako vaša voljena osoba ulazi dublje u simptome, povećava se distanca u onome što bi trebao biti bliski, intimni odnos. Sram i tajnovitost zamjenjuju ranjivost i iskrenost kada poremećaj prehrane sve više i više zaokupi osobu. Stoga ne čudi da romantični partneri osoba s poremećajima hranjenja često kažu da osjećaju smanjenu emocionalnu intimnost u svojim odnosima.

Ako ste romantično povezani s nekim tko se bori s poremećajem prehrane, postoje neke stvari koje biste trebali znati o svom partneru. Sljedeći popis kojeg su napisali oni koji su se borili s poremećajima hranjenja, pomoći će vam da počnete bolje razumjeti svog partnera (Gottlieb, 2016):

  1. Poremećaji hranjenja ne nastanu kada osoba pokušava izgledati dobro za nekog drugog. Kontrola je često pokretački čimbenik – žele imati kontrolu nad svojim životom, a kada stvari izmaknu kontroli i počnu osjećati tjeskobu, okrenut će se svom poremećaju prehrane kako bi povratili taj osjećaj kontrole.
  2. Vaš partner najvjerojatnije skriva mnoge aspekte svog poremećaja prehrane od vas. To skriva jer se boji vaše reakcije. Oboljela osoba se boji da ćete je odbaciti, da ćete osjećati gađenje ili sažaljenje prema njoj. Neke oboljele osobe se čak pribojavaju vašeg suosjećanja i razumijevanja, budući da su nesuosjećajni prema sebi. Stoga mogu odbiti pozive na društvena događanja ili zajedničke obroke kako bi sakrili svoje ponašanje od drugih.
  3. Jedan od razloga zašto oboljela osoba skriva svoja ponašanja je sram koji osjeća zbog svog poremećaja prehrane. Sram zbog prošlih simptoma može čak biti jedan od okidača za nastavak štetnih navika. Moguće je da osjete prolazni osjećaj kontrole kada sudjeluju u ponašanju potaknutom poremećajem, no taj će se sram vrlo vjerojatno brzo vratiti nakon toga.
  4. Sram narušava samopoštovanje, a vaš partner vjerojatno ima izrazito nisko samopoštovanje. Nisko samopoštovanje je često prethodnik poremećaja hranjenja ili problema koji se javlja tijekom poremećaja. Moguće je da samopoštovanje osobe dodatno opada zbog njihovog poremećaja prehrane. Možda su čak i uspješni u drugim područjima svog života, ali dok ne promijene svoj pristup hrani i svom tijelu, nisko samopouzdanje će ostati ovdje.
  5. Vaš partner može izbjegavati seks i intimnost zbog srama i niskog samopoštovanja zbog svoje iskrivljene slike tijela, a poremećaj može biti i način suočavanja sa prošlim seksualnim zlostavljanjem. Mogli bi biti i izrazito seksualni, koristeći seks kao način za otupljivanje srama i loših osjećaja. Hormonska neravnoteža i kalorijska insuficijencija također mogu smanjiti seksualni nagon.
  6. Koliko god se to činilo kontraintuitivnim, njihov poremećaj prehrane u konačnici nije povezan s njihovom težinom. Čak i ako postignu jedan od svojih ciljeva težine, neće biti zadovoljni ako je cilj ispunjen. Bez obzira na njihovu težinu ili veličinu struka, nikada se neće mjeriti u vlastitim očima.

Nadalje ću izvijestit rezultate pojedinih istraživanja o utjecaju poremećaja hranjenja na romantične odnose pojedinca.

U istraživanju Friedman i sur. (1999, prema Arcelus i sur.,2012) pokazalo se da je nezadovoljstvo tijelom značajno povezano s bračnim nezadovoljstvom. Sheets i Ajmere (2005, prema Arcelus i sur.,2012) su otkrili da žene s prekomjernom tjelesnom težinom imaju manju vjerojatnost da će izlaziti od svojih vršnjaka. Više od 30% tih žena je u ekskluzivnim vezama te su im njihovi partneri rekli da smršave ili da se udebljaju. Rezultati su pokazali da su žene kojima je rečeno da izgube težinu, a muškarci kojima je rečeno da se udebljaju, prijavili niže zadovoljstvo vezom od kontrolne skupine.

Istraživanje Jude, Campbella i Crawforda (2004, prema Arcelus i sur.,2012) nastojalo je dublje razumjeti odnos između intimne podrške i subkliničkih poremećaja prehrane. Autori su otkrili da su žene koje su primijetile nisku razinu podrške od romantičnih partnera prijavile povećanu simptomatologiju dijete.

Evans i Wertheim (1998, prema Arcelus i sur.,2012) otkrili su da žene s većom psihopatologijom poremećaja hranjenja opisuju više poteškoća u intimnim odnosima, uključujući manje zadovoljstva bliskošću i više nelagode u bliskim intimnim odnosima. No, pri kontroli depresije, anksioznosti i javne samosvijesti ta je asocijacija nestala. Nakon te kontrole pokazalo se da se ovaj odnos objašnjava depresijom, osobinama anksioznosti i javnom samosviješću. Važno je prepoznati da su ovi komorbidni simptomi često dio patologije poremećaja prehrane.

Fragkos i sur. (2011, prema Arcelus i sur.,2012) otkrili su da su i potraga za romantičnom vezom i brak dva glavna čimbenika rizika za poremećaj prehrane. Kiriike i sur. (1996, prema Arcelus i sur.,2012), otkrili su da je 69% japanskih pacijentica s poremećajem prehrane u njihovoj studiji razvilo bolest zbog bračnih problema, rastave ili razvoda. Ovi rezultati ukazuju, da su bračni problemi ti koji leže u središtu povezanosti braka i neuređene prehrane.

Bussolotti i sur. (2002, prema Arcelus i sur.,2012) su otkrili da pacijenti s poremećajem hranjenja koji su živjeli s partnerom imaju veću simptomatologiju i psihopatologiju poremećaja hranjenja, ali i veću motivaciju za promjenu. Međutim, povezanost između ozbiljnosti simptoma i braka nestala je nakon što je dob statistički kontrolirana.

Iako sva navedena istraživanja pokazuju povezanost između intimnih odnosa i poremećaja hranjenja, važno je napomenuti da se u mnogim identificiranim slučajevima ne može utvrditi jesu li problemi međuljudske privrženosti uzrok ili posljedica problema s poremećajem hranjenja.

Isto tako važno je naglasiti da je istraživanje jasno pokazalo da pacijenti s poremećajima hranjenja (bilo da su anoreksija nervoza, bulimija nervoza ili poremećaj prejedanja) imaju poteškoće s vezama, probleme s intimnošću i s bračnim nezadovoljstvom. Nejasno je jesu li neke od poteškoća uzrok poremećaja hranjenja. No, očito postoji mogućnost da problemi u odnosima igraju ulogu u održavanju poremećaja hranjenja. To bi pružilo valjano objašnjenje zašto se pokazalo da su terapije koje imaju za cilj poboljšati odnose, kao što je interpersonalna psihoterapija, korisne u liječenju poremećaja hranjenja. Imajući to na umu, svakako treba razmotriti korištenje terapije odnosa za pacijente s poremećajima hranjenja (Arcelus i sur.,2012). Takva terapija može ponuditi prostor za par da razgovara o tome kako je bolest utjecala na njihov odnos, kako bi se poremećaj prehrane odvojio od njihove veze, kao i rad na uobičajenim problemima u odnosima kao što su loša komunikacija i poteškoće u rješavanju sukoba.

Autorica članka:

Anja Gulić, volonterka Centra BEA

 

Photo by Justin Groep on Unsplash

 

LITERATURA:

Arcelus, J., Yates, A. i Whiteley R. (2012). Romantic relationships, clinical and sub-clinical eating disorders: a review of the literature. Sexual and Relationship Therapy, 27(2), 147-161. https://doi.org/10.1080/14681994.2012.696095

Gottlieb, C. (2016, veljača 12.). Eating Disorders And Romantic Relationships. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/us/blog/contemporary-psychoanalysis-in-action/201602/eating-disorders-and-romantic-relationships