Volonteri pišu

Kada razmišljam o manama na svome tijelu, često se pitam što drugi ljudi misle o vlastitim tijelima. Provode li i oni sate na mobitelu analizirajući svoje fotografije u nedogled? Koriste li svaki taman izlog da provjere svoj odraz u njemu ili pak preplašeno skreću pogled kako bi izbjegli suočavanje sa time kako izgledaju? Nije lako nositi opsesiju vlastitim umišljenim ili stvarnim tjelesnim nedostacima. Čini nam se kako svi gledaju samo u naše klempave uši, veliku guzu ili čudan nos, a zaboravljamo kako su nama tuđe posebnosti simpatične i često privlačne.

Emocionalno prejedanje se definira kao unos većih količina hrane, često visokokalorične i prerađene, iz potrebe za ugodom, smirenjem i potražnje za brzim dopaminom, a ne zbog same gladi. Ustvari to je mehanizam kojim se osoba bori, bolje rečeno na taj način utišava negativne emocije i stres. Termin koji je poznat je „comfort food“ – hrana koju povezujemo s dobrim sjećanjima kao što je juha kao što ju je baka pravila, omiljeni slatkiši i slično. Mnogi ljudi posežu za hranom kada se nešto slavi, a jednako tako kada je i negativna situacija u pitanju.

Sindrom ponovnog hranjenja (eng. refeeding syndrome) je hitno medicinsko stanje do kojeg dolazi kada teško pothranjena osoba prebrzo ponovno započne jesti. Upravo je zato važno da je proces oporavka od poremećaja prehrane pod nadzorom liječnika, odnosno stručnih osoba.

Danas se razni trendovi u društvu brzo mijenjaju, uključujući i trendove o zdravom i poželjnom izgledu tijela. Značajan utjecaj na stvaranje mišljenja o idealnom izgledu danas imaju influenceri, a posebice fitness influenceri koji putem svojih platformi prikazuju vlastite rutine kojima postižu “idealan izgled“ s ciljem promoviranja zdravog načina života.

Nevidljiva borba: muškarci i poremećaji hranjenja

Kada osoba koju volimo ima poremećaj hranjenja, prirodno je da joj želimo pomoći i pružiti podršku na putu oporavka. Taj put je složen, odvija se u nekoliko faza i svaka od njih zahtijeva poseban oblik razumijevanja. Na početku je važno podržati osobu pri uključivanju u liječenje. Poremećaji hranjenja često su praćeni poricanjem bolesti, prikrivanjem određenih ponašanja ili strahom od traženja pomoći.