…novi počeci kao bajka za laku noć
Kako se bliži početak nove školske, a ubrzo i akademske godine vjerujem da su mnogi osmislili planove i ciljeve koje žele ostvariti. Naravno, nove odluke uvijek se počinju primjenjivati na određeni dan ili datum, jer je sasvim “suludo” početi trenirati u srijedu, zar ne?
No, je li to zapravo dobro i možemo li takvim mentalitetom dugoročno održati naše ciljeve?
Rekla bih da odgađamo početak „ostatka našega života“ čekajući idealan trenutak za neku promjenu. Slično kao što ne nosimo našu najdražu haljinu već čekamo neki poseban događaj da bi je obukli, a onaj skupi parfem nanosimo samo za rijetke prilike. Tako je i sa promjenama. Čekamo određeno vrijeme koje smo si zacrtali u glavi jer smatramo da je baš tada najbolji trenutak za početak novog poglavlja našeg života. U tom prijelomnom trenutku iza sebe ćemo ostaviti sve ono što nam se ne sviđa i postat ćemo nova, bolja osoba.
Tako ponedjeljak, prvi dan u mjesecu ili nova školska godina stvaraju osjećaj nade da ćemo nekad u budućnosti promijeniti ono što nam trenutno ne odgovara. Kada kažemo primjerice da ćemo se od ponedjeljka zdravije hraniti, vjerojatno uz promjenu prehrane zamišljamo promjenu čitavog identiteta. Nećemo se samo zdravije hraniti već ćemo se ustajati ranije, trenirati, biti organiziraniji, imati bolji san i slično. No, nisu li to ekstremi? Koliko je vjerojatno da ćemo jednog dana kada se probudimo zaboraviti sve stare navike? Koliko su naša očekivanja realna?
Što ako se u ponedjeljak ipak ne ustanemo ranije kako smo planirali? Slijedi li iza toga novo obećanje “ništa od toga danas, krenut ću ipak sljedećeg ponedjeljka” i novo odgađanje? Samo zato što ne možemo odjednom promijeniti sve i postati nova osoba, odmah odustajemo i promjene ostavljamo za sljedeći tjedan, mjesec…
Ne treba nam savršeno vrijeme da bismo učinili promjenu. Umjesto “krećem od ponedjeljka” možemo razmišljati “što mogu danas napraviti drukčije nego jučer”. I na taj ćemo način korak po korak mijenjati naše navike, a na kraju krajeva postići željene ciljeve. Umjesto „više nikad neću“ i „od sada ću uvijek“ možda je korisnije promjenama prići realnije, malim koracima. Mala poboljšanja od kojih ne odustajemo dugoročno će nas dovesti do značajnog pomaka.
Jer ipak, ništa ne dolazi preko noći pa tako ni jednog savršenog ponedjeljka ili prvog dana u mjesecu.
Mia Findrik,
Volonterka Centra BEA
