Buka u glavi- radionica za osobe s opsesivnim mislima o hrani
Ne možete prestati misliti o hrani? Analizirate što ste pojeli, razmišljate koliko je vremena prošlo od zadnjeg obroka i kada ćete pojesti slijedeći, planirate što ćete jesti za večeru iako još niste završili ručak? Hrana zauzima centralno mjesto u vašem životu, a misli o hrani ispunjavaju svaku praznu sekundu u vašem danu?
Pribilježite se na listu čekanja jesenske online GRUPE ZA OSOBE S POREMEĆAJEM PREJEDANJA pod vodstvom magistre nutricionizma Kristine Beljan.
U ovoj grupi vas nećemo ograničavati dijetama ili kalorijama. Umjesto toga, naučit ćete kako graditi zdrav odnos prema hrani, poštivati glad, sitost i emocije. Također ćete naučiti jesti osviješteno i postaviti realne ciljeve u promjeni prehrane.
Došao/la si na psihodijagnostiku na odjelu psihijatrije, a na završnom nalazu vidiš mišljenje liječnika koji kao dijagnozu odnosno razlog dolaska i naziv smetnji piše nespecificirani poremećaj hranjenja ili poremećaj hranjenja, neodređen?
Dok gledaš u naziv ove dijagnoze glavom ti možda prolaze misli:
Znači li to da nemam “pravi” poremećaj hranjenja?
Znači li to da moje smetnje prema hrani ne zadovoljavaju kriterije za poremećaj?
Adolescenciju možemo zamisliti kao „putovanje u odraslu dob“ na kojem se mlada osoba u nastajanju susreće s nizom bioloških, psiholoških i socijalnih transformacija. Ovo razvojno razdoblje možemo gledati kao prijelaz iz dječje prema odrasloj životnoj dobi u kojem je teško pronaći ravnotežu između djetinjstva kojeg napuštamo i zrelosti prema kojoj idemo. Riječ je o složenoj „prijelaznoj“ fazi koja traje desetak godina, a uključuje suočavanje s izazovima napuštanja „sigurnosti djetinjstva“.