... Jer bulimija je funkcionirala. To je njezin najokrutniji dio i razlog zbog kojeg mi nijedna priča o bolesti koja je prikazuje isključivo kao niz pogrešnih odluka nikad nije bila uvjerljiva. Kada bih počela jesti, ne običan obrok nego prejedanje koje je imalo vlastitu logiku i trajanje, sjedila bih pred televizorom, gledala seriju, film, bilo što, i došla do gotovo blaženog tupila.
Četvrtak, 5. studenoga 2026. u 19.30, Centar BEA, Ilica 106a, Zagreb
Sudjeluju dr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, mag. psych. Martina Štrk Mijić i mag. psych. Ivana Kober Vrbat. Moderira Rea Rattinger, mag.soc.paed. Ulaz je besplatan.
Mnogi roditelji se pitaju: kako nismo prepoznali poremećaj kad je počeo? Zašto nismo reagirali ranije, zaustavili preskakanje obroka, odlaske u kupaonicu nakon jela, vaganje hrane i zapisivanje kalorija? Zašto smo joj dopustili da toliko vježba, hoda tisuće koraka, udalji se od nas? Da smo mi znali bolje, možda bi sve bilo drugačije?
Izrigala sam vrijednost garsonijere na Champs-Élyséesu, a možda i stana u zgradi tik uz Fontanu di Trevi u Rimu, ako takvih stanova uopće ima, i to računajući cijene prije sloma tržišta nekretnina 2008. godine. Nemam urednu tablicu troškova, nemam račune, ali imam slike: majčine prstene koje sam založila da bih kupila krafne, kroasane, bifteke i sve ono što je, nakon kratkog boravka u meni, završavalo u kanalizaciji.
Obitelj bi trebala biti mjesto ljubavi, sigurnosti i podrške. Nažalost, zlostavljanje djece najčešće se događa upravo unutar obitelji, a počinitelji su često roditelji. Ono može biti fizičko, seksualno, emocionalno, a u zlostavljanje se ubraja i zanemarivanje. Svaki oblik ostavlja trag na djetetovoj slici o sebi, samopouzdanju i sposobnosti da upravlja emocijama.