Je li „debljina“ loša riječ? Velik broj ljudi ponekad se „osjeća debelo“, bez obzira na to imaju li poremećaj hranjenja ili ne, ali taj, takozvani, osjećaj mnogo je učestaliji i intenzivniji kod osoba s poremećajem hranjenja, pogotovo kada nisu pothranjene. Osjećaj debljine javlja se kao simptom poremećaja hranjenja te ima ulogu u održavanju pridavanja prevelike važnosti težini i obliku tijela.

Poremećaji hranjenja, koji uključuju anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i brojne druge, predstavljaju ozbiljan problem u industrijaliziranim zemljama (Hillege i sur., 2006, prema Lee, 1996). Poremećaji hranjenja su najzastupljeniji kod mlađih odraslih osoba, preciznije rečeno kod djevojaka u dobi od 15 do 19 godina (APA, 2013). Zbog prosječne dobi početka poremećaja, skrb obično zahvaća članove obitelji (Fox i sur., 2015).

Samoozljeđivanje je svjesno, namjerno i direktno nanošenje štete vlastitome tijelu. Rizici za samoozljeđivanje mogu biti genetski, biološki, psihološki, psihijatrijski i socijalni. Ono može biti posljedica brojnih mentalnih poremećaja, kao što su poremećaji osobnosti, poremećaji raspoloženja (depresija i bipolarni poremećaj), anksiozni poremećaji, psihoze ili poremećaji hranjenja. Rizik za samoozljeđivanje još je veći ako osoba zna nekoga tko se samoozljeđuje (npr. član obitelji, prijatelj, razredni kolega, čak i fiktivni lik... ).

Posjetite youtube stranicu Centra BEA i pogledajte propuštena predavanja! Zanima li vas kakva je veza perfekcionizma i poremećaja hranjenja, što je to normalan odnos prema hrani, koji su faktori oporavka od anoreksije nervoze ... odaberite predavanje koje odgovara vašem interesu.

Obrađen je širok raspon tema: Začarani krug prejedanja i krivnje, Trudnoća i prihvaćanje vlastitog tijela, Samoozljeđivanje djece i mladih i još mnogo, mnogo više. Nadamo se da ćete pronaći nešto za sebe!