„Zašto jednostavno ne jedeš više?“, pitanje je koje osobe s anoreksijom mogu često čuti, a ono je odraz nerazumijevanja ovog poremećaja. Korijen problema kod poremećaja hranjenja nije sama hrana ili težina. Problem je puno dublji i povezan je sa psihološkim procesima, na poseban način s emocionalnom regulacijom. Emocionalna regulacija je, jednostavnim riječima, sposobnost upravljanja vlastitim emocijama.
Dnevna bolnica za poremećaje hranjenja pri Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“ u Zagrebu (Jankomir 11) u lipnju i srpnju ove godine organizira 2 besplatna (na uputnicu) psihoedukacijska intenzivna programa za roditelje i bližnje osoba s problemima s hranjenjem i pripadajućim emocijama.
Program je zamišljen da radi na emotivnoj i edukacijskoj podršci onima koji su najbliži navedenim osobama. Učinak takve podrške je kako direktan na smirivanje atmosfere u obitelji tako i indirektan na osobu sa problemom.
Pozivamo vas na predavanje poznate hrvatske gimnastičarke Petre Ribarić pod nazivom "Sport i tijelo- kako voljeti sebe?" koje će se održati u subotu 25.5. od 11 do 13 h u Centru BEA, Ilica 106a ( blizu Britanskog trga).
Petra će govoriti o trnovitom putu vrhunske gimnastičarke koja uz naporne treninge, odricanja i svakodnevnu disciplinu od dječje dobi nailazi i na nerealne zahtjeve gimnastičkog svijeta za mršavim izgledom.
Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež organizira javnu tribinu posvećenu poremećajima hranjenja koja će se održati u ponedjeljak 20.5.2019. od 13 do 15 h na adresi Kaptol 27 u Zagrebu.
Na tribini će nastupiti:
Ispričat ću svoj put. Imam potrebu zahvaliti svima koji su bili moje svjetlo na kraju tunela, svima koji su mi pomogli, kao podrška ili profesionalna pomoć...
Teško je reći gdje prestaje moja osobnost, a počinje poremećaj. Volim li ja zaista trčanje ili je taj užitak koji osjećam dok sam aktivna proizašao iz moje želje da budem mršava? Je li istina da nisam ljubitelj kremastih kolača ili je to nešto što mi moj um govori pokušavajući me izmanipulirati u apstinenciju od potencijalne „opasnosti“? Jesam li introvertirana po prirodi ili mi preveliki stres stvara prilagođavanje ovom svijetu?
