Pozivamo vas na zajedničko gledanje i filma „Ja sam Maris: portret mlade jogine“ dokumentarni film o životu tinejdžerice koja je kroz vježbanje joge pronašla izlaz iz anoreksije, anksioznosti i drugih mentalnih poteškoća.
Zajedničko gledanje filma održat će se u subotu 11.5.u 11 h u Centru BEA, a nakon projekcije vas pozivamo na diskusiju o filmu.
Maris je kao dijete pokazivala visoku anksioznost. Njena majka svjedoči. “Bilo je najgore kada bi išla spavati. Sada, kad se toga prisjetim, jasno mi je da se bojala kako će umrijeti u snu. Tada to nisam uopće shvaćala“. Anksioznost joj se pojačala u srednjoj školi, tada je Maris počela doživljavati panične napadaje. Uskoro su njeni roditelji otkrili kako se samoozljeđuje i povraća hranu. Maris se nije otvarala tijekom psiho-terapija i stanje joj je bivalo sve gore. Tlak joj je toliko pao i otkucaji srca su bili tako slabi da je gotovo umrla. Bila je hitno hospitalizirana na Stanford Children's Hospital u SAD-u. No, i tada je surađivala s liječnicima jedino kako bi se fizički oporavila u dovoljnoj mjeri da bude puštena kući. Nakon otpusta iz bolnice i povratka kući, anksioznost je iznova porasla.
Put oporavka za Maris je bio vezan uz otkrivanje vježbanja joge. Sve je više čitala i prakticirala vježbe. Postala je certificirana instruktorica joge u dobi od 16 godina.
Danas ima 19 godina, snimila je film o svom oporavku, piše blogove i dijeli svoje iskustvo s drugima. Naglašava kako ne očekuje da će potpuno „izliječiti“ svoje mentalne poteškoće ali da joj joga pomaže da živi s njima, da svakodnevno pronalazi unutarnju ravnotežu i da bude samostalna mlada žena.
Film „Ja sam Maris“ pogledajte u Centru BEA, Ilica 106 a, u blizini Britanskog trga.
DODATAK:
Vezano na upite korisnika Centra BEA koji su vjernici Katoličke crkve o sukladnosti vježbanja joge kao načina potpore oporavku od poremećaja hranjenja prilažemo link na pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke crkve (pismo nosi nadnevak 15.10.1989.).
Dana 14.12.1989. objavljeno je pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke crkve (pismo nosi nadnevak 15.10.1989.), koje u svjetlu povećanog zanimanja za istočne oblike meditacije iznosi osnovne oblike kršćanske molitve. Pismo ne odbija istočne oblike meditacije, "baš suprotno, vjernik može iz njih preuzeti ono što mu je korisno dokle god kršćanski koncept molitve, njegova logika i zahtjevi nisu zasjenjeni."... te nastavlja da tehnike meditacije koje potječu s kršćanskog istoka i iz nekršćanskih velikih religija, koje su privlačne podvojenom i dezorijentiranom čovjeku današnjice, mogu predstavljati prikladno pomoćno sredstvo za vjernika koji moli da pristupi Bogu s unutrašnjim mirom, čak i usred vanjske vreve.
Pismo biskupima Katoličke crkve potpisao je Joseph kardinal Ratzinger, perfekt Kongregacije, a Papa Ivan Pavao II. pismo je odobrio za objavljivanje.
iz Pisma prenosimo citat na engleskom jeziku:
"16. The majority of the great religions which have sought union with God in prayer have also pointed out ways to achieve it. Just as "the Catholic Church rejects nothing of what is true and holy in these religions,"18 neither should these ways be rejected out of hand simply because they are not Christian. On the contrary, one can take from them what is useful so long as the Christian conception of prayer, its logic and requirements are never obscured. It is within the context of all of this that these bits and pieces should be taken up and expressed anew. Among these one might mention first of all that of the humble acceptance of a master who is an expert in the life of prayer, and of the counsels he gives. Christian experience has known of this practice from earliest times, from the epoch of the desert Fathers. Such a master, being an expert in "sentire cum Ecclesia," must not only direct and warn of certain dangers; as a "spiritual father," he has to also lead his pupil in a dynamic way, heart to heart, into the life of prayer, which is the gift of the Holy Spirit."