Volonteri pišu

Sve je započelo 2020. godine. Tada se sve u glavi promijenilo. Dogodio se preokret kojem se nikada nisam nadala, a još manje na način na koji mi se život od tog trena pa nadalje promijenio. Kroz svoje djetinjstvo nisam nešto previše razmišljala o svom tijelu. Bila sam poput većine ostale djece, fokus mi je bio na igri, druženju pa i škola mi je bila predstavljena kao prioritet od strane roditelja. Stalno sam se bavila nekom aktivnošću u slobodno vrijeme. Zapravo sam dobivala dosta komplimenata na svoj izgled; da sam visoka i vitka, da imam lijepe noge kao model, da sam ista mama...

Osjećaj zaostajanja vrlo je čest među mladima danas, a moram priznati da se i ja s njime dosta često susrećem u posljednje vrijeme. Život u modernom društvu na društvenim mrežama izgleda kao da svi putuju, imaju savršen posao, zaljubljeni su i uspješni i to sve već u ranim dvadesetima. Od mladih se očekuje da što prije završe fakultet, pronađu posao, izgrade karijeru, kupe stan, kuću, izgrade obitelj i slično.

Adolescencija označava razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Događaju se nagle fizičke i psihičke promjene, a i promjene u okruženju. Adolescenti su sami po sebi osjetljiviji, te nije neuobičajeno donositi iracionalne odluke i ponašati se u skladu s emocijama. Ono što specifično karakterizira adolescenciju je odvajanje od roditelja i težnja za osnivanjem vlastitih odnosa, s prijateljima ali i s romantičnim partnerima. Često se u društvu može vidjeti da djeca počinju biti „posramljena“ svojih roditelja i bliskih odnosa s njima jer se na to gleda kao na nešto dječje.

Društvene mreže stvorile su iskrivljenu sliku uspjeha. Uspjeh se prikazuje kroz luksuzan život, savršeno organiziran dan, rano ustajanje i stalnu produktivnost. Uspoređujući uspjeh na društvenim mrežama sa stvarnošću, izgleda kao da je lako dostižan, a zanemaruju se individualne okolnosti, zdravlje, financijske mogućnosti, privilegije i slično.

Gotovo svi danas koriste Instagram, posebice mladi. Sadržaj na Instagramu je raznolik,  a količina informacija koju na dnevnoj bazi prikupimo je ogromna. Vrlo često se na kraju dana ne mogu niti sjetiti što sam sve taj dan pogledala na Instagramu. Gledamo sadržaj, a da pritom ni ne primijetimo koliko je vremena prošlo, a još veći problem nastaje kada pomislimo da je ono što vidimo na Instagramu stvarnost. Baš onda kada se zaglavimo u utopiji, u kojoj su svi savršeni kao nacrtani, trebamo ugasiti mobitel i vratiti se u realnost.

Poremećaji u hranjenju često se u javnosti povezuju isključivo sa ženama, iako istraživanja pokazuju da veliki broj muškaraca također prolazi kroz teške borbe s hranom, slikom tijela i samopouzdanjem. Stereotipi i društvene norme često sprječavaju muškarce da potraže pomoć, što problem čini još ozbiljnijim i dugotrajnijim.

Koji sve poremećaji hranjenja postoje? Poremećaji hranjenja obuhvaćaju različita stanja, uključujući: anoreksiju, bulimiju, binge eating (prejedanje), ortoreksiju i bigoreksiju (tzv. “mišićna dismorfija”, posebno česta kod muškaraca)