Poremećaj hranjenja je duboko narušen odnos prema vlastitom tijelu i hrani koji dovodi do negativnih posljedica na psihičko i fizičko zdravlje oboljele osobe.
Neki od fizičkih i psihičkih posljedica poremećaja hranjenja su: gubitak/dobivanje na težini, opadanje kose, problemi s kožom, nesanica, neredovita menstruacija ili potpuni izostanak menstruacije, probavni problemi, problemi s koncentracijom itd. Nadalje poremećaj hranjenja može potaknuti i druge probleme povezane s mentalnim zdravljem poput osjećaja krivnje, srama ili razočarenja. Kod nekih oboljelih javlja se depresija i anksioznost te se narušavaju obiteljski ili partnerski odnose.
Kada se prisjetim perioda kada sam sama patila od poremećaja hranjenja, najviše me izmorilo kako je poremećaj hranjenja psihički utjecao na mene.
Fizičke posljedice poput gubitka kilaže i opadanja kose nisu bile zanemarive, no naposljetku sam se s njima lakše borila. Poremećaj hranjenja bih opisala kao malog vraga koji sjedi na ramenu i stalno me podsjeća na to da moram razmišljati što jedem, kako jedem, kada i koliko jedem. Dakle, tijekom svake minute u danu sve bi se vrtjelo oko hrane. Ta pretjerana okupacija hranom mi je onemogućavala da se koncentriram na neke bitnije stvari poput škole i učenja, a naposljetku mi je uskratila i mogućnost da uživam u nekim drugim situacijama. Primjerice, odlazak na rođendan nije bilo druženje i zabava već briga o tome kakva hrana će biti tamo i što ću jesti, a zatim je nakon rođendana slijedilo višesatno razmišljanje o pojedenoj hrani. Zato bih rekla da je meni poremećaj hranjenja ponekad bio kao začarani krug koji me naposljetku više izmorio psihički nego fizički.
Ono što mi je pomoglo je pronalazak fizičke aktivnosti koja meni odgovara i u kojoj uživam i ne gledanje sadržaja na internetu koji bi me naveo na to da se uspoređujem s drugima (sadržaj poput “Što jedem u danu“). Smatram da je jako važno da radimo (treniramo, jedemo) ono što najviše odgovara nama, a ne ono što većina promovira ili radi. Kada pronađemo fizičku aktivnost koja nama odgovara i način prehrane koji je za nas funkcionalan i izdrživ tada nećemo na prehranu ili fizičku aktivnost gledati kao nešto negativno. Tada i sport i hrana postaju nešto što će nas ispunjavati i donijeti zadovoljstvo našem životu.
Mia Findrik,
Volonterka Centra BEA
