Nesuicidalno samoozljeđivanje

Što je to “nesuicidalno samoozljeđivanje”? Ovaj termin odnosi se na ponašanje kada osoba sama sebi nanosi bol bez cilja samoubojstva. Postoje različiti tipovi nesuicidalnog samoozljeđivanja poput rezanja kože, paljenja kože te udaranja. Samoozljeđivanje se najčešće javlja tijekom adolescencije i rane odrasle dobi, iako može biti prisutno u svakoj životnoj dobi.Osobe koje su sklone nesuicidalnom samoozljeđivanju često pate od depresije i anksioznosti. Razlika između suicidalnog i nesuicidalnog samoozljeđivanja je primarno ta da osobi koja se nesuicidalno samoozljeđuje krajnji cilj nije oduzimanje vlastitog života. Također, osoba kroz samoozljeđivanje dobiva neku vrstu satisfakcije ili osjećaja kontrole koja može prerasti i u ovisnost. Neke klasifikacije kao vrstu nesuicidalnog ozljeđivanja navode i tetoviranje. Uobičajeno, ljudi se tetoviraju kako bi napravili neku lijepu tetovažu, pri čemu pretrpe nužnu bol. Osoba koja voli osjećaj boli prilikom tetoviranja dobiva isti oblik satisfakcije kao i osoba koja se samoozljeđuje.Uzroci samoozljeđivanja su višestruki i složeni. Ponekad obiteljski problemi poput rastave roditelja ili loš socijalno-ekonomski status kao i vršnjačko zlostavljanje utječu na pojavu samoozljeđivanja.

Samoozljeđivanje može dugo biti skriveno. Osobe sebi nanose bol odnosno stvaraju rane i modrice na mjestima koja nisu vidljiva te je kod takvih osoba teško primijetiti da imaju problem i pružiti im pomoć ako ju sami ne zatraže.Može li nesuicidalno samoozljeđivanje dovesti do suicida?Samoozljeđivanje je ozbiljan problem koji - kada se na njega ne reagira i osobi se ne pruži potrebna psihološka pomoć- u konačnici može dovesti i do pokušaja suicida. Iako osoba ne želi prilikom samoozljeđivanja namjerno sebi oduzeti život, to se može dogoditi slučajno. Nažalost, neke ozljede mogu biti fatalne.Kako pomoći osobi koja ima problem s nesuicidalnim samoozljeđivanjem?Neki na problem nesuicidalnog samoozljeđivanja mogu gledati kao na manji problem od suicidalnog no to nije tako. Osoba koja sama sebi nanosi bol šteti svojem mentalnom i fizičkom zdravlju te joj je svakako potrebno pružiti pomoć neovisno o cilju njenog samoranjavanja.

Kada nam se obrati za pomoć osoba koja ima ovaj problem bitno ju je poslušati bez osuđivanja. U takvoj situaciji neki reagiraju burno i pokušavaju na osuđujući način osobi ukazati da takvo ponašanje mora prestati. Agresivan ili ucjenjivački pristup najčešće osobu prestraši te se zatvara u sebe i ne želi razgovarati o problemu, ali sam problem ne nestaje.Osobu je važno potaknuti da potraži stručnu pomoć te joj ponuditi informacije koje bi joj mogle pomoći oko toga. Također je važno strpljenje, moramo biti svjesni da nije svima lako potražiti stručnu pomoć te će možda trebati vremena za taj korak. Treba svakako naglasiti osobi da je hrabra zato što je smogla snage i obratila se nekome u vezi svog problema.

Nika Jarnjak

Volonterka Centra BEA