FOKUS NA POTREBE NJEGOVATELJA
Postoje samo četiri vrste ljudi na ovome svijetu. Oni koju su već njegovali druge. Oni koji sada njeguju nekoga. Oni koji će tek njegovati bližnjega, i oni koji će jednom trebati njegovatelja.
-Rosalyn Carter
Briga o oboljelima može obogatiti život njihovim bližnjima, roditeljima, partnerima i ostalim članovima obitelji. Kroz brigu se oni mogu osjećati korisnijima te razviti bolji odnos s oboljelom osobom (Anastasiadou i sur., 2014; Li i Loke, 203). Ipak, njegovatelji osoba koje boluju od poremećaja hranjenja često osjećaju i teret zbog zahtjevne situacije te stres koji je najčešće posljedica izravne brige o zdravlju oboljelog i tretmanu koji prima (Padierna i sur., 2013). Dakle, briga o drugima može donijeti i pozitivne, ali i negativne aspekte u život njegovatelja.
Niz faktora utječe na njegovateljevu percepciju i nošenje sa situacijom u kojoj se nalazi. Ovi faktori se mogu grupirati u (Padierna i sur., 2013; Treasure i Nazar, 2016):
- Faktore vezane za njegovatelja (primjerice, manjak sna i vremena)
- Faktore vezane za bolest (primjerice, intruzivni simptomi poremećaja hranjenja)
- Socijalne faktore (primjerice, stigma i troškovi tretmana)
Navedeni primjeri otežavaju nošenje članova obitelji sa bolesti svoga djeteta, unuke, brata ili sestre, te će neki radije odabrati negiranje problema nego da se suoče sa stigmom okoline ili da prihvate život uz dugotrajno (i skupo) liječenje. Ipak, njegovatelji će se bolje osjećati ukoliko se educiraju i razumiju poremećaj hranjenja, te prihvate nastalu situaciju.
Članovi obitelji i bližnji mogu sebi pomoći kroz načine samoosnaživanja i osobnog razvoja. Mogu sudjelovati u različitim radionicama, grupama podrške te u osobnoj, partnerskoj ili obiteljskoj terapiji. Takvi se postupci nazivaju intervencije fokusirane na njegovatelja (Hibbs i sur., 2015; Treasure i Nazar, 2016). Intervencije mogu umanjiti njegovateljev osjećaj tereta i stresa, i pomoći mu da pomogne sebi (Hibbs i sur., 2015). Navedene intervencije se mogu primijeniti u raznim oblicima, od psihoterapije, preko radionica, do materijala za samopomoć. Pokazalo se kako intervencije koje uključuju asistenciju terapeuta najviše doprinose dobrobiti njegovatelja, no i intervencije u obliku radionica te materijala za samopomoć mogu imati pozitivni efekt. Dakle, intervencije u raznim oblicima imaju potencijal da poboljšaju njegovateljevo nošenje sa situacijom u kojoj se nalazi.
Pri odabiru intervencije, važno je uzeti u obzir da bi intervencije trebale biti prilagođene specifičnim potrebama svakog njegovatelja. Drugim riječima, potrebno je uzeti u obzir razne čimbenike koji se razlikuju od njegovatelja do njegovatelja ili od situacije do situacije, poput stupnja bolesti oboljelog i povezanosti unutar obitelji (Treasure i Nazar, 2016). Primjerice, ako njegovatelj nije educiran o poremećajima hranjenja, intervencije mogu pomoći njegovatelju da shvati da su određena ponašanja oboljelog simptomi bolesti, a ne ponašanje za koje bi se trebalo kriviti oboljelog. Ili, ako njegovatelj i sam počinje iskazivati simptome mentalnih poteškoća prouzrokovanih zahtjevima situacije, intervencije se mogu više fokusirati na simptome samog njegovatelja i poboljšanje njegove kvalitete života (Padierna i sur., 2013). Sve u svemu, intervencije bi trebale biti prilagođene specifičnim potrebama svake osobe.
Ukratko, osobne potrebe njegovatelja su nekad stavljene postrani u svakodnevici ili kliničkoj praksi. Ipak, fokus na potrebe onih koji se brinu o drugima donosi razne dobrobiti, uključujući smanjeni osjećaj tereta i povećanje kvalitete života (Hibbs i sur., 2015; Padierna i sur., 2013). S toga se intervencije u raznim oblicima, od psihoterapije do radionica, preporučuju kao potpora za njegovatelje.
Grupe podrške za roditelje oboljelih od poremećaja hranjenja provode se u online obliku u Centru BEA (kontaktirati info@centarbea.hr) te u Dnevnoj bolnici za poremećaje prehrane pri Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu (kontaktirati hrana.mailbox@pbsvi.hr ili centralno naručivanje bolnice). Roditelji oboljelih od poremećaja hranjenja se mogu uključiti u udrugu H(RANA) ( kontakt na udrugahrana@gmail.com )
Volonterka Centra BEA :)
Photo by tabitha turner on Unsplash
LITERATURA
Anastasiadou, D., Medina-Pradas, C., Sepulveda, A. R., & Treasure, J. (2014). A systematic review of family caregiving in eating disorders. Eating behaviors, 15(3), 464-477.
Hibbs, R., Rhind, C., Leppanen, J., & Treasure, J. (2015). Interventions for caregivers of someone with an eating disorder: A meta‐analysis. International Journal of Eating Disorders, 48(4), 349-361.
Li, Q., & Loke, A. Y. (2013). The positive aspects of caregiving for cancer patients: a critical review of the literature and directions for future research. Psycho‐oncology, 22(11), 2399-2407.
Padierna, A., Martín, J., Aguirre, U., González, N., Munoz, P., & Quintana, J. M. (2013). Burden of caregiving amongst family caregivers of patients with eating disorders. Social psychiatry and psychiatric epidemiology, 48, 151-161.
Treasure, J., & Nazar, B. P. (2016). Interventions for the carers of patients with eating disorders. Current Psychiatry Reports, 18, 1-7.