Potreba za razumijevanjem i objašnjavanjem svijeta oko sebe utkana je u svako ljudsko biće, a sklonost tumačenju ljudi i ljudskog ponašanja dio je naše svakodnevice. Ova sklonost nimalo nas ne razlikuje od primjerice drevnih Grka koji su već u 4. stoljeću pr. Kr. razvijali vlastite teorije o ljudskim osobinama i temperamentu. Današnja moderna psihologija okvirno definira ličnost kao skup karakteristika koje određuju ponašanja, misli i emocije pojedinca. Iako je čovjek nusprodukt mnogih čimbenika, poput genetike, odgoja, životnih uvjeta i slično, ličnost je vjerojatno najprivlačniji alat za razumijevanje sebe i drugih oko nas. U svakodnevnom razgovoru sigurno ćete češće čuti izjave poput: «Ona je uvijek dobre volje jer je veliki ekstrovert» umjesto «Ona je uvijek dobre volje jer je naslijedila takve gene».
No, kakve veze ima ličnost s poremećajima hranjenja, te psihološkim poremećajima općenito? Znanstvena istraživanja ukazuju kako ličnost može znatno utjecati na razvoj i manifestaciju poremećaja. U nekim slučajevima postoji povezanost između određenih osobina ličnosti i određenog poremećaja odnosno da se određene osobine ličnosti posebno istaknu kod osoba koje pate od određenog poremećaja. Ako ste ikad čuli za fenomen koji nazivamo 'hangry' - razdražljivost i iritabilnost izazvana gladovanjem, možda će vam biti jasnije zašto dugoročno izgladnjivanje može ostvariti utjecaje na ponašanje i raspoloženje.
Istraživanja pokazuju kako kod osoba oboljelih od nekih oblika poremećaja hranjenja postoje uglavnom povišeni perfekcionizam, neuroticizam i izbjegavanje nepoželjnih podražaja (avoidance motivation). Također je prisutna povišena osjetljivost za društvene podražaje/nagrade (social rewards). Osobine koje su pak manje prisutne u oboljelima od poremećaja hranjenja su ekstraverzija i samousmjerenost (self-directedeness).
Kod osoba oboljelih od anoreksije nervose češće se javljaju restriktivne tendencije i slijeđenje unaprijed postavljenih pravila,ali i slabija potreba za novitetima (novelty-seeking). Kod osoba oboljelih od bulimije nervose, izraženija je potreba za uzbuđenjima te dimenzija sklonosti impulzivnijim ponašanjima. S obzirom na to da neka istraživanja ukazuju na povezanost impulzivnosti i eksperimentiranja sa psihoaktivnim tvarima, važno je obratiti pozornost na ovu povezanost kako bi se prevenirala dodatna ponašanja štetna za zdravlje osobe. Kod osoba oboljelih od poremećaja prejedanja češće se javlja sklonost izbjegavanja neugodnih emocija te se stoga čin prejedanja može interpretirati kao bijeg od emocionalne povrede.
Odnos između ličnosti i poremećaja hranjenja nije nimalo jednostavan, no dosadašnja saznanja iz spomenutih psiholoških istraživanja mogu nam koristiti za širenje svijesti i informacija o poremećajima hranjenja te njihovoj kliničkoj slici. Štoviše, poznavanjem pojedinih osobina ličnosti može se čak i prevenirati razvoj poremećaja ili barem ublažiti određene epizode ukoliko osoba uz pomoć stručnjaka stekne uvid u svoje potrebe i načine na koje ih može zadovoljiti na način koji neće ugrožavati njeno zdravlje. Konačno, najvažnija svrha ove teme je oboljelima pružiti bolje razumijevanje samih sebe i drugih koji su u sličnoj situaciji te potaknuti suosjećanje za vlastito proživljeno iskustvo.
Karla Jelinčić, mag. psych.
Volonterska Centra BEA
Literatura:
Cassin, S., & Vonranson, K. (2005). Personality and eating disorders: A decade in review. Clinical Psychology Review, 25(7), 895-916. doi:10.1016/j.cpr.2005.04.012
Farstad, S. M., Mcgeown, L. M., & Ranson, K. M. (2016). Eating disorders and personality, 2004–2016: A systematic review and meta-analysis. Clinical Psychology Review, 46, 91-105. doi:10.1016/j.cpr.2016.04.005
Klump, K. L., Strober, M., Bulik, C. M., Thornton, L., Johnson, C., Devlin, B., Kaye, W. H. (2004). Personality characteristics of women before and after recovery from an eating disorder. Psychological Medicine, 34(8), 1407-1418. doi:10.1017/s0033291704002442