Sjediš na toaletu satima prije ispita? Odmah nakon poslane riskantne poruke? Čak i prije obične kave sa prijateljicom?
I ja.
Dugo sam mislila da je sve zbog hrane. Čak nekoliko puta bila na alergotestovima na hranu. Doktorica nikako nije mogla shvatiti što mi je. I nakon sve popijene terapije, meni je isto. Ali…dovelo je do još jednog problema. Počela sam se bojati hrane. Mislila sam da će me svaka hrana protjerati na toalet. Little did I know, da ništa od toga nije bilo povezano s hranom. No, bilo je prekasno. Počela sam jesti samo 5 iste vrste hrane. Mislite da je to nešto promijenilo? Nije. Jedna poruka i ja sam opet na toaletu. Ne mogu vam ni opisati jačinu bolova kad nekoliko sati na dan provedete u toaletu. Koliko problema u probavnom sustavu dobijete. A na pregled na redu tek za par mjeseci. Da su bar mjeseci problem. U pitanju su godine. I da nije bilo moje psihoterapeutkinje, vjerojatno nikada ni ne bih shvatila da hrana ništa nije kriva. Hrana je gorivo. Nema emocije. Ali stres ima povezanih puno emocija. Negativnih emocija. Strašnih emocija. Straha, straha i straha. Ali, tu smo da budemo jaki. Padnemo i ustanemo. Pa padnemo. Pa ustanemo. Koliko god puta pali, toliko puta i ustanemo. Možeš! Možemo!
Anonimna,
podaci poznati Adminu stranice
