Obitelj bi trebala biti mjesto ljubavi, sigurnosti i podrške. Nažalost, zlostavljanje djece najčešće se događa upravo unutar obitelji, a počinitelji su često roditelji. Ono može biti fizičko, seksualno, emocionalno, a u zlostavljanje se ubraja i zanemarivanje. Svaki oblik ostavlja trag na djetetovoj slici o sebi, samopouzdanju i sposobnosti da upravlja emocijama.
Mlada osoba koja je u djetinjstvu zlostavljana često nije imala priliku naučiti zdrave načine nošenja sa stresom i boli. Zato se posljedice zlostavljanja često pokažu upravo tada, kroz autodestruktivna ponašanja, odnosno ponašanja kojima osoba šteti sama sebi. Autodestruktivna ponašanja nisu uvijek vidljiva na prvi pogled. Mogu uključivati samoozljeđivanje, ovisnosti, rizična seksualna ponašanja, društveno neprihvatljivo ponašanje ili pak sabotiranje vlastitih prilika, poput napuštanja škole ili ulaska u nezdrave veze. Samoozljeđivanje je često povezano i s poremećajima u prehrani, što pokazuje da se iza različitih ponašanja mogu skrivati slični uzroci.
Za mnoge mlade to je pokušaj nošenja s neizdrživim osjećajima. Ponašanje može donijeti trenutno olakšanje, vratiti osjećaj kontrole ili odvojiti osobu od boli, ali dugoročno donosi nove probleme. Neki se time pokušavaju kazniti jer krivnju za zlostavljanje pripisuju sebi. Drugima je to način da pokažu koliko pate ili da zatraže pomoć. Neka djeca zlostavljanje lakše prebrode. Zaštitu pružaju stabilno okruženje, odrasla osoba od povjerenja i dobre strategije suočavanja sa stresom.
Ne postoji univerzalno rješenje. Pomoć treba prilagoditi osobi, a najvažnije je da se osjeti shvaćeno, podržano i sigurno u odnosu s terapeutom. Važna je i podrška okoline, rad s cijelom obitelji a u slučaju težih oblika zlostavljanja potrebno je dijete ili mladu osobu smjestiti u sigurnu okolinu i što prije prekinuti samo zlostavljanje.
Što prije prepoznamo znakove zlostavljanja i njegove posljedice, to je veća šansa da mladoj osobi pružimo pomoć koja joj treba.
Ako si i ti doživio/la zlostavljanje ii doživljavaš i dalje, pomoć postoji. Obrati se ustanovama koje se bave time ili se povjeri sigurnoj osobi u školi/na fakultetu.
Lora Živolić, mag. psych.
Volonterka Centra BEA
