Anoreksija nervoza (AN), paradigmatski je oblik poremećaja u jedenju (engl. 'eating disorders' ED) u srži kojeg se nalazi preokupacija tjelesnom masom (TM) i bolesni strah od debljanja. Pothranjenost u AN biološki je osobita, jer je nastala svojevoljnim izgladnjivanjem. Težnja vitkosti perzistira unatoč pothranjenosti i brojnim medicinskim komplikacijama. Mnoge od njih su izlječive ako se na vrijeme postigne tjelesni oporavak. Sekundarno, AN je obilježena visokim psihijatrijskim komorbiditetom, koji se ublažava prirastom mase. Tradicionalno prepoznata kao psihijatrijski poremećaj, AN se sve češće promatra kao biološki uzrokovana bolest. U proteklom desetljeću bilježe se novi epidemiološki trendovi. Debljina i ED na prvi su pogled dijametralno različita stanja. No, posljednjih godina sve više se ističe njihova povezanost kroz zajedničke kliničke kategorije, poput prejedanja i porasta incidencije uzrokovanog društvenim i kulturološkim promjenama. Danas se pretpostavlja kako srodnost seže sve do razine mikrobioma i genetike, odnosno metabolomike te se nerijetko govori o dvije strane istog novčića i razmatra mogućnost zajedničke terminologije. Obje bolesti podloga su razvoju popratnih morbiditeta koji povećavaju rizik smrtnog ishoda, stoga je jasno izražena potreba dobrog poznavanja i razumijevanja obje bolesti te multidisciplinarnog pristupa u njihovoj ranoj dijagnostici, liječenju i prevenciji. Javlja se i novi oblik ED, u prethodno pretile djece, tijekom provođenja neprimjerene dijete bez medicinskog nadzora. Klasificira se kao atipična anoreksija nervoza (AAN) i ima sva obilježja klasične AN, osim niske TM.
A(A)N može zahvatiti svaki organski sustav, s kliničkim i laboratorijskim komplikacijama. Povijesno se veći stupanj pothranjenosti izjednačavao s težom slikom dok se danas oslanjanje na stupanj uhranjenost pri odluci o terapijskom pristupu osporava zbog bolesnika s AAN koji zbog starvacije imaju visok rizik metaboličkih komplikacija uprkos očuvane TM. Ova činjenica sama po sebi predstavlja izazov jer kod normalno uhranjenog djeteta moramo promišljati o visokom riziku ozbiljnih metaboličkih komplikacija izgladnjivanja. S druge strane, značajan je i porast učestalosti ED i među sportašima, što je dovelo do zaokreta u pristupu i publikaciji novih smjernica za postupak licenciranja mladih sportaša.
