Poremećaji hranjenja predstavljaju kompleksne psihološke poremećaje koji se nerijetko ne prepoznaju pravodobno, dok su intervencije često odgođene. Odsutnost rane dijagnostike i pravovremenoga liječenja značajno povećava rizik od razvoja ozbiljnih psihičkih i somatskih komplikacija. Visoke stope komorbiditeta (osobito s depresivnim poremećajima i ovisnostima), povišen mortalitet, nedovoljna iskorištenost dostupnih terapijskih resursa te učestali recidivi dodatno naglašavaju potrebu za učinkovitom i sveobuhvatnom preventivnom strategijom.
U prvome dijelu izlaganja bit će prikazani i kritički analizirani odabrani programi primarne prevencije, s posebnim naglaskom na identifikaciju i razumijevanje rizičnih i zaštitnih čimbenika. Među potonjima se osobito izdvaja medijska pismenost kao ključan zaštitni mehanizam u suvremenom digitalnom kontekstu, gdje društvene mreže snažno oblikuju sliku o tijelu i samovrednovanje pojedinaca. U fokusu izlaganja bit će i recentna istraživanja koja upućuju na specifične rizične čimbenike, uključujući: traumatska iskustva povezana s tijelom (poput zadirkivanja i uznemiravanja temeljenog na izgledu ili tjelesnoj težini), diskriminaciju i stigmatizaciju povezanu s tjelesnom masom te poremećaje interoceptivne svijesti – primjerice osjećaj nadutosti ili sitosti nakon unosa male količine hrane, kao i anticipaciju tih senzacija.
Drugi dio izlaganja usmjerit će se na prikaz iskustava u provedbi preventivnih programa u Hrvatskoj, s naglaskom na istraživanja provedena na uzorcima učenika osnovnih škola i studenata. Na temelju dosadašnjih spoznaja, bit će predložene konkretne smjernice za unaprjeđenje prakse.
Zaključno, istaknut će se potreba za daljnjim znanstvenim doprinosom ovom području, uključujući sustavne preglede i meta-analize, istraživanja zaštitnih čimbenika te razvoj i evaluaciju učinkovitih preventivnih intervencija, s ciljem oblikovanja i jačanja sveobuhvatne politike prevencije poremećaja hranjenja.
