Samosuosjećanje

SAMOSUOSJEĆANJE: Zašto nije sebično brinuti o sebi?

Prisjetite se trenutka u kojem je vama bliska osoba doživjela neuspjeh. Možda je pala ispit, izgubila na natjecanju ili imala loš dan na poslu. Kako ste tada reagirali? Ljudi su većinom svjesni tuge svojih bližnjih i imaju potrebu pomoći im umanjiti bol, patnju, tugu... U tim situacijama drugima pružaju neosuđujuće razumijevanje i promatraju njihov neuspjeh kao nešto što se svakome može dogoditi. Drugim riječima, u teškim trenutcima većina ljudi prema drugima pokazuje suosjećanje. Ponašate li se tako i prema sebi kada doživite neuspjeh? 

Proširite li suosjećanje na sebe, na vlastite nedostatke, neuspjehe i patnju, tada doživljavate samosuosjećanje (eng. Self-compassion). Ono uključuje prepoznavanje vlastite patnje uz želju da si pomognemo i pružimo razumijevanje. Biti suosjećajan prema sebi ne znači biti egocentričan, već upravo suprotno. Biti suosjećajan prema sebi znači prepoznati da je nesavršenost, činjenje pogrešaka i suočavanje sa teškoćama dio dijeljenog ljudskog iskustva. Ne uzdižemo se od drugih već gledamo sebe jednako ranjivima kao sva druga ljudska bića. I nama su, baš kao i drugima, dopušteni neuspjesi. Percipiramo da su svi ljudi, uključujući nas, vrijedni suosjećanja. Imamo više strpljenja za sebe, dajemo si više vremena što rezultira boljim odnosom prema samome sebi. Istraživanja pokazuju kako je samosusosjećanje povezano i sa  većim zadovoljstvom vlastitim tijelom i manje brige oko toga kako će nas vidjeti drugi. Ono omogućuje prihvaćanje vlastitog tijela i vlastitih nesavršenosti. Suvremene spoznaje u ovom području samosusosjećanje vide kao važnu odrednicu psihološke dobrobiti. Pretpostavlja se da veća psihološka dobrobit proizlazi iz osjećaja povezanosti s drugima jer sebe, svoje nesupjehe i nesavršenosti  gledamo kao nešto normalno, nešto ljudski. No,  osim što poboljšava odnos prema sebi,  poboljšava i  interakcije u odnosima s drugim ljudima. Samosusosjećajni partneri opisni su kao brižni, bliski, prihvaćajući i manje distancirani.

Izgleda da postoji mnogo toga što mi, ali i naša okolina, možemo dobiti ukoliko sebe počnemo tretirati kao svoje bližnje. Ukoliko spoznamo da nismo roboti, superjunaci i superheroji. Nismo superiorni u odnosu na druge i nismo cijepljeni od neuspjeha i ranjivosti. I mi smo ipak „samo ljudi“.

 

 

                                                                                                                              Martina Štrk

Literatura:

Leary, R.M., Tate, E.B. Adams, C.E., Allen, A.B.,  Hancock, J.  (2007). Self-Compassion and Reactions to Unpleasant Self-Relevant Events: The Implications of Treating Oneself Kindly . Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 92, No. 5, 887–904

 

Neff, K. (2003). Self-Compassion: An Alternative Conceptualization of a Healthy Attitude Toward Oneself. Self and Identity, 2: 85–101

 

Neff, K.D., Kirkpatrick, K.L., Rude, S.S. (2007). Self-compassion and adaptive psychological functioning. Journal of Research in Personality 41, 139–154