Adolescencija označava razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Događaju se nagle fizičke i psihičke promjene, a i promjene u okruženju. Adolescenti su sami po sebi osjetljiviji, te nije neuobičajeno donositi iracionalne odluke i ponašati se u skladu s emocijama. Ono što specifično karakterizira adolescenciju je odvajanje od roditelja i težnja za osnivanjem vlastitih odnosa, s prijateljima ali i s romantičnim partnerima. Često se u društvu može vidjeti da djeca počinju biti „posramljena“ svojih roditelja i bliskih odnosa s njima jer se na to gleda kao na nešto dječje. Teže impresionirati svoje vršnjake i pokazati im koliko su samostalni.
Odnos s vršnjacima iznimno je bitan za razvoj osobe u svakom području. Zasnivajući prijateljske odnose i ulazeći u određenu grupu, zadovoljava se potreba za pripadanjem i sviđanjem, potreba za sigurnošću i podrškom. Osoba ulaskom u ovo razdoblje pokušava pronaći sebe, spoznati tko je, što joj se sviđa, a što ne. Gotovo svi eksperimentiraju s osobnim izražajem; kroz način odijevanja, vrstom glazbe, hobijima pa i tipom ljudi kojim su okruženi. Vršnjački odnosi pridonose gradnji karaktera, pronalaska i učvršćivanja vrijednosti i ciljeva. Vrlo je lako konformirati se onome što vršnjaci misle i rade, bez razmišljanja o tome kakve će to posljedice imati na našu dobrobit.
U pogledu iskrivljene slike o sebi i iskrivljenih obrazaca hranjenja, poticaj često može doći od okoline. Gledajući svoje odrastanje, mogu reći da sam prvi put već osnovnoj školi čula djevojke oko sebe da negativne govore o svom fizičkom izgledu. Bili su to komentari na temelju izgleda kože, odnosno pojave prvih nesavršenosti uzrokovanih pubertetom, pa sve do dlaka na nogama. Vršnjaci mogu utjecati na nas tako da počnemo primjećivati stvari na sebi koje dosad nismo, a kamoli da smo mislili da su „krive“ i da ih treba „popraviti“. Kritizirati nešto, a pogotovo sebe je zarazno, jer izgleda da se uvijek može bar nešto naći.
Adolescencija je osjetljiva dob i vrlo je lako da nekoliko krivih komentara i postupaka budu okidač za dugogodišnju borbu. U redu je željeti se poboljšati, poduzeti određene korake kako bi se osjećali bolje u vlastitoj koži, samo treba pripaziti na znakove nastanka opsesije i lošijeg mentalnog zdravlja.
Sara Deković,
Volonterka Centra BEA
