Došao/la si na psihodijagnostiku na odjelu psihijatrije, a na završnom nalazu vidiš mišljenje liječnika koji kao dijagnozu odnosno razlog dolaska i naziv smetnji piše nespecificirani poremećaj hranjenja ili poremećaj hranjenja, neodređen?
Dok gledaš u naziv ove dijagnoze glavom ti možda prolaze misli:
Znači li to da nemam “pravi” poremećaj hranjenja?
Znači li to da moje smetnje prema hrani ne zadovoljavaju kriterije za poremećaj?
Misli ovakvog tipa upravo i proizlaze iz poremećaja kojemu nikada ništa nije “dovoljno dobro”, ili u ovom slučaju loše, te uvijek teži još višem, još intenzivnijem, još i još…
Stoga je važno da znaš; dijagnoza nespecificiranog poremećaja hranjenja (engleski EDNOS - eating disorder not otherwise specified, prema MKB oznaka: F50.9 ) je jedan od oblika poremećaja hranjenja kojeg nalazimo u dijagnostičkim priručnicima, zajedno s ostalim dijagnozama poput anoreksije nervoze, bulimije nervoze, poremećaja s prejedanjem.
Razlog za postavljanje baš ove dijagnoze leži u raznolikosti smetnji odnosa s hranom koje mogu varirati svojim intenzitetom i učestalošću, a zbog čega nužno ne odgovaraju uvjetima za postavljanje ostalih dijagnoza poremećaja hranjenja. Ova dijagnoza se obično postavlja kada postoje značajne smetnje u odnosu prema hrani koje dovode do osobne patnje i narušenog funkcioniranja osobe u svakodnevici različitog od onog što uključuju ostale dijagnostičke kategorije. Primjerice, osoba provodi značajna restriktivna ponašanja koja ometaju njeno funkcioniranje, ali indeks tjelesne mase ne nalazi se u kategoriji pothranjenog.
Također, mnoge druge smetnje u unosu hrane koje i dalje službeno nisu uvrštene u poremećaje hranjenja, poput ortoreksije, dijagnostički su obuhvaćene u ovoj kategoriji.
Stoga dijagnoza nespecifičnog poremećaja hranjenja nikako ne smije biti protumačena kao “manje ozbiljna”. Ona je, baš kao i svaka druga dijagnoza, naziv koji najbolje opisuje smetnje koja osoba ima i prije svega služi stručnjacima za lakšu komunikaciju i usmjeravanje u dalje korake tretmana. Dakle postavljanje dijagnoze ima opisnu funkciju, ne evaluacijsku!
Ukoliko dijagnoza koja najbolje opisuje tvoje smetnje u odnosu prema hrani ima naziv nespecifičan ili nespecificiranog oblika, za stručnjake će to značiti da moraju pomnije istražiti raznolikost simptoma s kojima se suočavaš te će se u tretmanu usmjeriti na njihovu zajedničku podlogu i mehanizme održavanja. Za tebe to znači da poteškoće s kojima se suočavaš „imaju svoje ime“ i nisi sama u onome što prolaziš. Iako tvoja okolina možda ne razumije što se događa ili je zbog nerazumijavanja raznolikosti i širine simptoma s kojima se suočavaš sklona umanjivati tvoje smetnje, važno je da ti znaš kako se radi o objektivnim smetnjama koje, kao i ostale poteškoće u odnosu prema hrani i tijelu, značajno reduciraju funkcioniranje u svakodnevici i zahtijevaju tretman.
Zapamti, poremećaji hranjenja spektar su smetnji, mnogo širi i dublji od onoga kako se često prikazuju u medijima. Stoga, iako tvoje smetnje možda odstupaju od onih o kojima si slušala tijekom škole, gledala u filmovima ili čula od drugih, tvoj je problem stvaran i zaslužuješ pomoć!
Lorena P, volonterka Centra BEA
Literatura
Begić, D. (2014). Psihopatologija. Zagreb: Medicinska naklada.
MKB -10. Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, hrvatsko izdanje (1999.) Zagreb, Medicinska naklada.