Ortoreksija: je li tvoje zdravlje ugroženo tvojm "brigom za zdravlje"?

Je li tvoje zdravlje ugroženo tvojom „brigom za zdravlje“?

Definicija zdravlja godinama se mijenjala i dopunjavala od najopćenitije ideje „odsustva bolesti“ do izrazito glorificirane definicije potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja (prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji).

U društvu se zdravlje sve više promovira kao apsolutni ideal, koji međutim, kao što je to slučaj kod slijeđenja mnogih drugih ideala, može dovesti do stvaranja ekstrema. Ekstreme pretjerane brige za zdravlje možemo vidjeti u nekoliko klasifikacija psihičkih poremećaja, poput hipohondrije (kronični strah od opasne bolesti koji nastaje jer osoba krivo interpretira tjelesne senzacije) ili kao dio sadržaja opsesija i kompulzivnih rituala u okviru opsesivno – kompulzivnog poremećaja (primjerice ritualno pranje ruku, opsesivne misli o zarazi i slično).

Osim toga, iako u klasifikacijskim sustavima i dalje neprepoznat, sve je prisutniji i oblik smetnji koji uključuju opsesivnu brigu oko unosa „zdravih“ namirnica. Riječ je o „ortoreksiji nervosi“ koja je prvi puta definirana 1997.godine kao „patološka opsjednutost pravilnom prehranom“ (Bratman).

Kod osobe oboljele od ortoreksije nervoze hranjenje je vrlo rigidno, nefleksibilno, usmjereno na slijeđenje krutih pravila u kojem se namirnice strogo dijele na „zdrave“ i „nezdrave“ što poremećaj uskoro prevede na „dozvoljeno“ i „zabranjeno“. Iz tog razloga, osobe koje pate od ovog oblika smetnji u odnosu prema hrani i tijelu, sklone su iz prehrane izbacivati različite skupine namirnica (primjerice ugljikohidrate, masti, slatkiše), a uz to i strogo kontrolirati podrijetlo namirnica koje unose pa čak i termičke načine pripreme hrane i vremenski raspored obroka. U svakodnevici osobe to se manifestira dugim vremenom provedenim u pripremi i organizaciji obroka, čak i mnogo prije samog kuhanja (primjerice, tjedan dana unaprijed planiraju koje namirnice će kupiti, koje obroke pripremiti, u kojim omjerima i slično). Vrlo je često pripremanje hrane unaprijed te nošenje vlastite hrane na različite prilike (posao, škola, fakultet, druženje). Također, vrlo često se javljaju marginalizacije nekih drugih, ranije važnih životnih područja, primjerice druženja s prijateljima, proslave rođendana i slično, jer su to okolnosti povezane sa „nezdravom hranom“ koje bi za osobu mogle biti „trigger“ odnosno okidač za prekršaj vlastitih pravila o konzumaciji zdrave hrane, a zbog čega kao sigurnosno ponašanje usvaja izbjegavanja.

Na osnovu navedenog možemo zaključiti kako ortoreksija uključuju raznolika ponašanja nalik opsesivnim (vaganja, pripremanja hrane, istraživanja porijekla namirnica), što ostavlja niz posljedica, od kognitivnih (pad koncentracije i smanjena sposobnost ulaganja mentalnog napora jer je osoba preokupirana mislima o hrani) do mnogo širih, primjerice socijalnih  (najčešće socijalna izolacija i povlačenje iz okoline zbog podređenosti pripremanju hrane).

Sve opisano ilustrira kako hrana postaje „dirigent“ koji orkestrira čitavu životnu dinamiku osobe, što je korijen ne samo ortoreksije, nego i svih ostalih oblika narušenog odnosa prema hrani. Ono što ortoreksija i neki drugi oblici poremećaja hranjenja, poput anoreksije, imaju zajedničko su slični mehanizmi održavanja, ali i neki elementi ličnosti oboljelih osoba poput rigidnosti, perfekcionizma i naglašene potrebe za kontrolom. Na razini simptoma također možemo primjetiti sličnosti, poput naglašenih zabrana ili intenzivnog straha od pojedinih namirnica. Obzirom na navedeno i ne čudi da će nerijetko kod osobe oboljele od anoreksije nervoze u ranim fazama oporavka nastupiti ortoreksija, koju u tom stadiju osoba često ne prepoznaje kao smetnju, već interpretira kao „oporavljeni“ oblik odnosa prema hrani.

Zaključno, kad govorimo o brizi za zdravlje i promociji „zdravih ponašanja“ trebamo sebi postaviti ovo ključno pitanje: imam li osjećaj kontrole nad tim ponašanjem ili je ono na neki način počelo „kontrolirati“ mene? Biti podređen svojim „zdravim navikama“ sasvim je suprotno od definicije zdravlja s početka ovog teksta. Osoba u tom stanju ne osjeća blagostanje, već upravo suprotno: opsesivan strah, krivnju i podređenost vlastitim rutinama, čime zapravo ugrožava svoje zdravlje o kojem nastoji brinuti.

 

Lucija, volonterka Centra BEA

Literatura:

Novak, Neven (2023). Pravilna prehrana ili ortoreksija - gdje je granica?, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek (završni rad).

Rađa, Klara i sur. Percepcija tijela i učestalost ortoreksije nervoze u mladih osoba u Hrvatskoj, Croatian Journal of Food Technology, Biotechnology and Nutrition vol.17 (1-2), 2022

Zamora ML, Bote Bonaechea B, García Sánchez F, Ríos Rial B. Ortorexia nerviosa. Un nuevo trastorno de la conducta alimentaria? [Orthorexia nervosa. A new eating behavior disorder?]. Actas Esp Psiquiatr. 2005 Jan-Feb;33(1):66-8. Spanish. PMID: 15704033.