Vjerojatno ste nekada odgodili važnu obvezu, promijenili planove ili ignorirali prioritete. Skoro svi to rade s vremena na vrijeme, no gotovo 20% odrasle populacije za sebe misli da su „krončni prokrastinatori“, a taj postotak kod studenata može preći i 50%. Otprilike 90% studenata odgađa obveze i prokrastinira u nekoj fazi studija.
Prokrastinacija je riječ koja potječe iz latinskog jezika i vrlo poetično opisuje njene osobine, a može se prevesti kao „ono koje pripada sutra“. Može se definirati kao voljno i iracionalno odgađanje obveza i važnih zadataka usprkos znanju o negativnim posljedicama. Osoba koja prokrastinira svjesna je većine negativnih učinaka prokrastinacije, ali svejedno se ne može natjerati da nešto obavi. Taj zadatak ne mora biti odbojan, on može biti i nešto što osoba želi napraviti te joj nije nametnuto od strane drugih ljudi i zapravo ne bi trebalo biti obveza, već užitak. Prokrastinacija bi se mogla protumačiti kao neuspjeh u regulaciji vlastitog ponašanja.
Često se pogrešno tumači kao lijenost, ali to su dva potpuno različita pojma. Osoba za vrijeme prokrastiniranja razmišlja o svojim obvezama, želi ih izvršiti i na kraju to najčešće i učini, dok lijenost karakterizira manjak želje i nebriga. Lijenost i prokrastinaciju vjerojatno je najlakše razlikovati po tome je li osobi stalo do nečega ili ne. Također, kad se približi rok, osoba koja je prokrastinirala vjerojatno će izvršiti zadatak ili barem pokušati i pritom će se potruditi i marljivo raditi. Vrlo je važno zapamtiti da opuštanje, baš kao i lijenost, nije prokrastinacija. Svima je ponekad potreban odmor, nekima češće od drugih, ali svi moramo ponekad „napuniti baterije“. Odmor karakterizira upravo vraćanje energije i snage da nastavimo sa svakodnevnim aktivnostima, dok prokrastinacija najčešće crpi energiju i stvara tjeskobu.
Odgađanje vrlo često služi kao obrambeni mehanizam zato što nam neke obveze stvaraju veliki stres ili uzrokuju anksioznost. Osjećaj koji najčešće uzrokuje tjeskobu jest strah od neuspjeha. On se može javiti kao posljedica strogog odgoja i velikih očekivanja roditelja ili obitelji, naših iracionalnih vjerovanja, perfekcionizma te čestog uspoređivanja s drugima. Gubitak fokusa vrlo je karakterističan za prokrastinaciju, ponekad čak i prazan bijeli zid može nekoga omesti dok pokušava raditi. Neki prokrastiniraju tako da umjesto izvršavanja obveza „ne rade ništa“, odnosno samo gledaju kroz prozor ili u stranicu knjige, dok drugi rade nešto što im je ugodno i zabavno, poput gledanja serije ili izlaska s prijateljima. Ako osoba odgađa odbojne zadatke i umjesto njih radi nešto što ju usrećuje, odgađanje će vrlo brzo postati navika, pogotovo ako i unatoč prokrastiniranju uspješno izvrši zadatak. Ako zna da se može zabaviti i usto biti nagrađena uspjehom, zašto bi mijenjala svoje ponašanje? Dok prokrastiniraju, osobama se često pomješaju prioriteti pa misle kako je, na primjer, čišćenje važnije od učenja, iako im je u tom trenutku vjerojatno korisnije da uče. Impulzivnost i loša organizacija također su rizični faktori za prokrastinaciju.
U znanstvenim radovima moguće je pronaći pojmove „aktivna“ i „pasivna“ prokrastinacija. Aktivna prokrastinacija je namjerno odgađanje određenog zadatka i izvršavanje drugih obveza. U tom slučaju osoba je svjesna roka i zna da će je njegovo približavanje potaknuti na rad. Ljudi često znaju reći da bolje rade pod pritiskom pa, zapravo, planiraju odgađanje. Pasivni oblik prokrastinacije javlja se kada osoba nema namjeru odugovlačiti, ali provede previše vremena na planiranje i iniciranje neke radnje. Vrlo joj je teško započeti pa ju zapravo sam rok natjera da počne.
Odgađanje dolazi s velikim brojem negativnih posljedica koje su vjerojatno poznate ljudima koji prokrastiniraju, ali svejedno ih mogu prilično pogoditi. Gotovo svaka osoba koja odgađa obveze vjerojatno zna da će joj to izazvati stres kad se rok za izvršavanje približi. Upravo je stres jedna od najpoznatijih i najučestalijih posljedica odgađanja. Manjak vremena da se nešto napravi može uzrokovati i narušen san zato što osoba nema dovoljno vremena da obavi nešto po danu pa to radi i po noći (ili obrnuto, ako spava po danu, a budna je po noći). Odgađanje može dovesti i do smanjenog uspjeha u određenom području (na primjer, u školi ili na poslu), financijske nestabilnosti ili pogoršanja međuljudskih odnosa. Iako je prokrastinacija vrlo često posljedica smanjenog samopouzdanja, ona može biti i njegov uzrok. Neke od težih posljedica prokrastinacije su smanjenje mentalnog i fizičkog zdravlja. Zdravstveni problemi često postaju još teži jer osoba odgađa posjet liječniku ili odlazak na terapiju. S druge strane, neki misle da ih odgađanje zapravo štiti (što ne mora biti netočno). U tom slučaju za svoj, takozvani, neuspjeh mogu okriviti manjak vremena i organizacije, a ne manjak sposobnosti ili neznanje.
Osjećaj koji se ponekad javlja kad, recimo, neuspješno prokrastiniramo, odnosno ne uspijemo izvršiti zadatak, nismo zadovoljni ili se uopće ne usudimo nešto učiniti jest žaljenje za propuštenim prilikama. Stalno ispitivanje „Što ako?“ ili misli „Da sam barem pokušao, možda bi...“, većinom su puno teži nego znanje da smo nešto pokušali i potrudili se, a nismo uspjeli. Kad se javi osjećaj žaljenja za propuštenim prilikama ili, još teže, osjećaj krivnje, bitno je sjetiti se da nismo mi krivi (barem ne u potpunosti). Ponekad su stres i tjeskoba toliko jaki da nas preplave i ne možemo nešto učiniti, ali to ne znači da smo nesposobni i lijeni. Također, pitanje „Što ako?“ je besmisleno jer nikada nećemo dobiti odgovor, a uvijek postoji i šansa da naš život ne bi bio nimalo bolji da smo uspješno iskoristili određenu priliku. Važno je pokušati ostvariti želje i boriti se za ono do čega nam je stalo, ali nećemo uvijek uspjeti u tome i moramo to naučiti prihvatiti.
Iako prokrastinacija nekima odgovara, za većinu je ipak štetna. Dobro je to što joj se može stati na kraj. Nažalost, to se ne može dogoditi preko noći, već zahtijeva puno truda. Prvi korak je prepoznati kad i zašto prokrastiniramo te kako to utječe na nas. Za uspjeh u rješavanju problema odgađanja, ključna je želja. Osoba mora htjeti zaustaviti štetno ponašanje. Pri tome je važno ići malim koracima, stvoriti poticajnu okolinu i ne biti prestrog prema sebi. Važno je ponekad nagraditi se, kako za velike, tako i za manje uspjehe. Kod odgađanja najveći je problem vrlo često organizacija vremena. Zato bi bilo dobro da si prije svakog dana ili tjedna napišete popis stvari koje trebate napraviti, takozvani to-do list. Taj popis mora biti realističan, ne smije stvarati dodatni stres. Ne morate sve planirati u sekundu, dovoljno je samo zapisati prioritete po nekom redu (na primjer po važnosti).
Autorica teksta:
Nika Havrle, volonterka Centra BEA
https://unsplash.com/photos/mlVbMbxfWI4?utm_source=unsplash&utm_medium=r...
IZVORI (LITERATURA):
Predavanje mag. psych. Ene Uzelac „Prokrastinacija ili zašto odgađamo obaveze“ za Centar BEA, 22. travnja 2021. - https://youtu.be/mlU2p7K0Lc0
https://procrastination.com/what-is-procrastination
Veronika Lendvaj „Ne ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti danas“ - https://www.psihelp.hr/articles/28
A. Pietrzak, A. Tokarz: Procrastination as a Form of Misregulation in the Context of Affect and Self-Regulation. Studia Humana. Vol. 5:3 (2016), str. 70—82.
Dominic J. Voge “Understanding and Overcoming Procrastination“ - https://mcgraw.princeton.edu/understanding-and-overcoming-procrastination