Važnosti traženja stručne pomoći
Ponekad je teško prihvatiti činjenicu da se borimo s naizgled svakodnevnim, no zapravo teškim poteškoćama koje utječu na raspoloženje i mentalno zdravlje. Traženje pomoći od profesionalnih službi u početku može biti zastrašujuće, međutim ono je vrlo važno i često presudno za dugoročnu dobrobit.[1] Razne poteškoće koje utječu na naše mentalno zdravlje pojavljuju se u svim životnim razdobljima i često su negativno povezani s važnim životnim ishodima, poput uspjeha u obrazovanju, zaposlenosti, produktivnosti, socijalnim odnosima. Drugim riječima, one imaju snažan utjecaj na osobnoj, socijalnoj i ekonomskoj razini pojedinca, ali i njegovoj okolini. Danas postoje mnogi tretmani za pružanje stručne psihološke pomoći koji su empirijski potvrđeni kao vrlo učinkoviti. Međutim, unatoč tome kao i brojim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama pojedinih poteškoća za osobu te njezino tjelesno i mentalno zdravlje, još uvijek mali broj ljudi pokazuje spremnost za traženje stručne psihološke pomoći (Bojanić, Gorinski i Razum 2016.).
Barijere traženja stručne pomoći
Prema istraživanju Bojanić, Gorinski i Razum (2016.) među glavnim barijerama pri traženju stručne pomoći u rješavanju određenih poteškoća, značajnu ulogu pokazuje upravo nesigurnost (sumnja) u ozbiljnost vlastitih problema. Osim navedenog istraživanja, mnoga su strana istraživanja potvrdila ovu činjenicu te istaknula važnost za djelovanjem u smjeru osvještavanja vrijednosti i važnosti individualnih problema. Naizgled iste poteškoće mogu imati vrlo različit značaj za svaku pojedinu osobu. Iz tog razloga ne postoji točno određena definicija „težine“ nekog problema koja je „dovoljna“ da bi se obratili stručnjacima za pomoć. Međutim, istraživanje je pokazalo da su osobe izložene jačim stresorima i mentalnim poteškoćama često sklone podcijeniti vlastiti problem. Iz tog razloga osobe vlastito stanje procjenjuju nedovoljno zabrinjavajućim, a pri tome se uvjeravajući da je sve u redu te zbog toga ne traže pomoć.
Poteškoće s kojima se nosimo nije uvijek lako samostalno prevladati, a važno je razumjeti kada se radi o njihovom ozbiljnom utjecaju na raspoloženje i mentalno zdravlje pojedinca. Druga značajna barijera traženja stručne pomoći u istraživanju Bojanić, Gorinski i Razum (2016.) je sklonost samostalnom rješavanju problema. Međutim, to je često nedovoljan i neadekvatan način sukobljavanja s problemima kada su osobe suočene s ozbiljnim poteškoćama koje utječu na njihovo mentalno i tjelesno zdravlje ( depresija, poremećaji u prehrani, anksioznost, suicidalnost, nezadovoljstvo slikom o sebi i dr.).
Važnost traženja stručne i psihološke pomoći prilikom suočavanja s poremećajima u prehrani
Poremećaji u prehrani, osobito anoreksija i bulimija nervoza su složeni poremećaji ponašanja. Karakterizira ih snažna potreba za kontrolom prehrane, odnosno kontrolom tjelesne mase. Trenutno se procjenjuje da u Hrvatskoj boluje 35.000- 45.000 osoba od poremećaja u prehrani, no nažalost tamne brojke ove pojave i dalje ostaju skrivene (Sambol i Cikač, 2015.).
Navedenu činjenicu možemo povezati s ranije navedenim barijerama za traženje stručne pomoći, ali i mnogim drugim barijerama koje izazivaju nesigurnost, nepovjerenje ili osjećaj straha prilikom traženja iste. Međutim, zbog složenosti samih poremećaja u prehrani i ponekad njihove teške prepoznatljivosti potrebno je reagirati i kontaktirati stručne osobe. Mlade osobe koje boluju od nekog oblika poremećaja u prehrani su u većem riziku za pojavu drugih poteškoća u mentalnom zdravlju poput: anksioznosti, depresije, ponašanja koja su usmjerena nanošenju štete samome sebi te korištenju štetnih supstanci i dr. [2] Upravo zbog kompleksnosti samih poremećaja i postojanja mogućnosti pogoršanja tjelesnog i mentalnog stanja osobe, potrebno je zatražiti stručnu pomoć odmah pri uočavanju pojedinih simptoma koji upućuju na poremećaj u prehrani. Prilikom pružanja stručne pomoći, odnosno u formiranju tretmana poremećaja u prehrani sudjeluje tim različitih stručnjaka (doktori, psihoterapeuti, psihijatar i dr.). Oblik tretmana se nastoji prilagoditi osobi i njezinom stadiju bolesti, a pri donošenju odluke o psihološkom i psihijatrijskom liječenju treba uzeti u obzir želje pacijenta (Sambol i Cikač, 2015.). Rano otkrivanje i reagiranje na mogućnost postojanja poremećaja u prehrani te praćenje poremećaja u prehrani uz pomoć stručnjaka može prevenirati prelazak bolesti u kronični oblik i nastanak brojnih drugih zdravstvenih problema koja zahtijevaju intenzivno bolničko liječenje (Sambol i Cikač, 2015.). Danas postoje mnogi psihoterapijski pravci koji nude individualan pristup u radu s raznim poteškoćama pa tako i poremećajima prehrane (grupni rad, psihodrama…), a dobra suradnja stručnjaka temelji se na potrebama pojedine osobe i stadiju bolesti. Ovakve složene i teško prepoznatljive poteškoće ponekad je teško prebroditi sam pa čak i uz dobru podršku obitelji i prijatelja. Stoga je potrebno pokušati zajedno sa stručnjacima odrediti pristup pojedinog tretmana koji odgovara određenoj osobi u liječenju. Iskustvo i timski rad stručnjaka na ovom području uvelike mogu pomoći boljem razumijevanju uzroka, ozbiljnosti poremećaja, ali i usmjeravanju u borbi s istim.
Ana Marija Petrović, volonterka Centra BEA
LITERATURA:
- Bojanić, L., Gorski, I., & Razum, J. (2016). Zašto studenti ne traže pomoć? Barijere u traženju stručne pomoći kod studenata s psihičkim smetnjama. Socijalna psihijatrija, 44(4), 330-342.
- https://headspace.org.au/young-people/understanding-and-dealing-with-eating-disorders-for-young-people/
- https://www.one-eighty.org/news-events/importance-seeking-help
- Sambol, K., & Cikač, T. (2015). Anoreksija i bulimija nervoza–rano otkrivanje i liječenje u obiteljskoj medicini. Medicus, 24(2 ASK niske doze), 165-171.
[1] https://www.one-eighty.org/news-events/importance-seeking-help
[2] https://headspace.org.au/young-people/understanding-and-dealing-with-eat...