Epidemiološka situacija ubrzala je naš tehnološki razvoj i mnoge kanale preusmjerila iz “offline” u “online” način funkcioniranja. Još do prije nekoliko tjedana većinu smo svojih psiholoških potreba (npr. za druženjem, zabavom, kreativnošću, edukacijom.. ) mogli zadovoljiti u stvarnom “offline” svijetu, a danas ih gotovo sve pokušavamo zadovoljiti u virtualnom, “online” svijetu. Postavlja se pitanje koliko je taj virtualni svijet dovoljno dobra zamjenska platforma za sve one aktivnosti koje smo do sada obavljali uživo. To je pitanje od posebne važnosti kad se radi o intenzivnim psihološkim procesima poput psihološkog savjetovanja ili psihoterapijskog rada.
Navikli smo na suvremenim tehnologijama uglavnom zadovoljavati potrebu za zabavom,a sada tamo zadovoljavamo i mnogo “ozbiljnije potrebe”. Kao i svaka nova situacija, i ova zahtjeva prilagodbu. Mnogi su psihološki centri i udruge svoje usluge preselili online te se njihovi korisnici sada suočavaju s mogućom dilemom: nastaviti li psihoterapijski rad ili ne? I mi u centru BEA jedan smo dio svojih usluga prebacili online, u prvom redu grupe podrške, te vam stoga želimo približiti ovakav način rada.
Što kažu istraživanja?
Istraživanja pokazuju da je terapija putem suvremene tehnologije podjednako učinkovita kao i ona tradicionalna, licem u lice. Dosadašnja istraživanja stoga podržavaju online rad kao adekvatnu zamjenu za offline oblik rada. Uporaba tehnologije predstavlja novo sredstvo izvođenja, ali ne utječe bitno na samu poantu psihoterapijskog rada- uloge klijenta i terapeuta te terapijski ciljevi uglavnom ostaju nepromijenjeni što omogućuje odvijanje psihoterapijskog procesa vrlo slično onome koji se odvija uživo. Međutim, bez obzira na sličnosti naravno da postoje i razlike, odnosno određene prednosti, ali i nedostaci ovakvog oblika rada.
Specifičnosti online psihoterapijskog rada
S obzirom na to da se online psihoterapijski rad odvija iz udobnosti i privatnosti vlastitog doma, povećava se osjećaj sigurnosti zbog čega pojedinac ili članovi grupe mogu lakše dijeliti sadržaj s drugima i biti otvoreniji i autentičniji. S druge strane međutim, treba imati na umu kako je u radu online teže graditi odnos zbog navikavanja na novi medij i mogućih tehničkih poteškoća koje ometaju neke intimne psihološke procese, npr. gubitak slike ili zvuka u nekom osjetljivom dijelu razgovora. Pored toga ograničena je neverbalna komunikacija zbog čega su reducirane informacija koje dobivamo o drugoj osobi ili članovima grupe, primjerice teže očitavamo nečije emocionalno stanje što može biti izazovno za održavanje komunikacije .
Međutim, sve navedene specifičnosti pokazale su se savladivima jer rezultati istraživanja pokazuju kako je većina korisnika zadovoljna ovakvim oblikom psihoterapijskog rada.
Kako se pripremiti za online rad?
Kako biste iz online rada izvukli maksimum, važno je znati što očekivati i kako se za njega pripremiti. Za uključivanje u rad važno je imati dobru internetsku vezu i pristup nekoj od platformi videopoziva: Skype/ Zoom /Hangouts te osigurati miran, privatni, odvojen kutak ili sobu u kojem možete tijekom sat, sat i pol nesmetano sudjelovati u individualnom ili grupnom radu. Važno je da se u ambijentu u kojem boravite zaista osjećate sigurnima bilo što reći kako biste mogli biti autentični jer u protivnom, možda iz straha da vas netko od ukućana ne čuje, ćete biti manje iskreni i usmjereni na sebe, a više na vanjske podražaje i poduzete mjere opreza.
Stoga ukoliko su psihološke smetnje koje osjećate toliko intenzivne da ometaju vaše svakodnevno funkcioniranje, nemojte strahovati potražiti pomoć. Pomoć je i dalje dostupna, ali u drugačijem – online obliku. Online psihoterapijski rad ima svoje specifičnosti i izazove, ali svi su oni savladivi ukoliko se za njih dobro pripremimo. Online psihoterapijska podrška može biti adekvatna zamjena u ovim teškim i neobičnim vremenima ukoliko joj date priliku.
Ukoliko vam je potrebna podrška u stvaranju boljeg odnosa prema svome tijelu i hrani, u Centru BEA trenutačno se možete prijaviti za online nutricionističku grupu na beacentar@gmail.com
Martina Štrk, mag.psych.
Literatura:
Backhaus,A. i sur., (2012). Videoconferencing Psychotherapy: A Systematic Review. Psychological Services, Vol. 9, No. 2, 111–131
Bagarić, B. i Markanović,D. (2020) Terapija putem videopoziva <http://cabct.hr/terapija-putem-videopoziva?fbclid=IwAR0IlZS5cLr92FVBhV0ssxTUmKPBwrwHvOdfTX9hYqAY8-GCn_0loUzv_EU> Pristupljeno: 31.03.2020.
Rhodes, A,M. (2020), EUROPEAN ASSOCIATION for PSYCHOTHERAPY: Interim Advice for Conducting Psychotherapy Online