„Zašto jednostavno ne jedeš više?“, pitanje je koje osobe s anoreksijom mogu često čuti, a ono je odraz nerazumijevanja ovog poremećaja. Korijen problema kod poremećaja hranjenja nije sama hrana ili težina. Problem je puno dublji i povezan je sa psihološkim procesima, na poseban način s emocionalnom regulacijom. Emocionalna regulacija je, jednostavnim riječima, sposobnost upravljanja vlastitim emocijama. Svi mi imamo načine na koji se nosimo s neugodnim emocijama kad se one pojave – netko se s njima nosi tako da sluša opuštajuću glazbu, razgovara s prijateljem o onome što ga muči ili pokuša smisliti rješenje problema. Sve navedeno predstavlja pozitivne primjere nošenja s neugodnim emocijama. Međutim, postoje i destruktivni načini nošenja s neugodnim emocijama, poput raznih oblika ovisnosti, izbjegavanja problema, potiskivanja emocija... Osobe oboljele od poremećaja hranjenja često se s neugodnim emocijama nose na „autodestruktivan“ način, uključujući se u različite oblike samokažnjavanja. Štoviše, za osobu oboljelu od poremećaja hranjenja sam taj poremećaj predstavlja način emocionalne regulacije. Kad osoba osjeća ljutnju, tugu, tjeskobu ili neku drugu neugodnu emociju, može se okrenuti prejedanju/gladovanju/vježbanju kako bi izbjegla suočavanje s izrazito bolnim emocijama. Za osobu oboljelu od anoreksije kontroliranje unosa hrane predstavlja svojevrstan način „kontrole“ neugodnih emocija. Ovakav autodestruktivan način kontrole povezan je sa dugoročno ugrožavajućim ponašanjima i bujicom neugodnih emocija izrazitog straha, tjeskobe, bijesa...
Stoga možemo reći da pravi problem osobe nije njezina težina, već teškoće s regulacijom emocija.
Dobra vijest je to da se emocionalna regulacija može unaprijediti. Psihoterapija poremećaja hranjenja često se usmjerava upravo na rad na emocionalnoj regulaciji. U okviru nekih terapija klijent uči prepoznati emocije koje mu se javljaju te ih prihvatiti takve kakve jesu, bez samooptuživanja. Klijent uči kako regulirati svoje emocije na manje destruktivan način. Drugim riječima, radom na osvještavanju vlastitih emocija, osoba usvaja adaptivnije načine nošenja s neugodnim emocijama. Važno je da svoje emocije verbaliziramo, dijelimo sa samim sobom i jedni s drugima ili primijenimo neke tehnike opuštanja koje doprinose našem blagostanju. Unaprjeđenje emocionalne regulacije važno je za osnaživanje mentalnog zdravlja osobe i borbu s različitim psihičkim poremećajima, uključujući poremećaje hranjenja.
Klara Matić, volonterka Centra BEA
Literatura:
Eating Disorder Hope (2015). Emotional regulation in individuals with eating disorders. Pristupljeno 11.5.2019. s adrese https://www.eatingdisorderhope.com/blog/emotional-regulation-in-individu....
Exchanges (2018). Emotional regulation in eating disorders. Pristupljeno11.5.2019. s adrese https://uncexchanges.org/2018/02/20/emotion-regulation-in-eating-disorders/.
