Poremećaji hranjenja kod sportaša
Poremećaji hranjenja predstavljaju ozbiljan problem suvremenog društva u kojem se pretjerana pažnja posvećuje izgledu tijela, pri čemu mršavost postaje kulturni ideal. Iako su se poremećaji hranjenja smatrali isključivo ženskim poremećajem, najnovija istraživanja pokazuju da i muškarci pate od ovog poremećaja.
U odnosu na opću populaciju, očekuje se da će sportaši biti izloženi većem riziku od razvoja poremećaja hranjenja zbog uske povezanosti sportskih rezultata s konstrukcijom tijela, zahtjeva pojedinih sportova, razine stresa itd. Žene nesportaši općenito su izložene riziku od anoreksije i bulimije, međutim, kod sportašica ovi poremećaji mogu uključivati dublju, profesionalnu motivaciju zbog pritiska vezanog uz sportsko natjecanje i ostvarivanje rezultata. Poremećaji hranjenja u sportu najčešće su vezani uz restriktivno jedenje. Kod elitnih sportaša povećava se učestalost poremećaja hranjenja što povezujemo s percepcijom potencijalnog poboljšanja izvedbe i sociokulturnim očekivanjima za mršavost ili '' idealno '' tijelo.
Sportaši koji su izloženi riziku od poremećaja hranjenja su oni koji su uključeni u težinske kategorije, sportove visokog intenziteta i discipline koji naglašavaju estetiku. Sportaši koji se bave disciplinama ovisnim o težini izvještavaju o raširenoj primjeni kompenzacijskih ponašanja kojima nastoje utjecati na tjelesnu težinu. Kod tih se skupina sportaša mnogo razmišlja i istražuje o metodama snižavanja tjelesne mase te postoji rizik od pronalaska nestručnih informacija i provođenja agresivnih mjera izgladnjivanja. Sportaši koji su izvijestili o simptomima poremećaja hranjenja pokazali su više razine depresije i anksioznosti nego sportaši bez simptoma poremećaja hranjenja.
Sportašice su pod intenzivnim pritiskom trenera, natjecatelja i navijača za ostvarivanje niže tjelesne mase, ne samo kako bi poboljšale izvedbu i rezultate , nego se i svojim izgledom uklopile u stereotip vitkog izgleda sportaša. Ugrožena sportašica koja pokušava održati nisku tjelesnu težinu može podleći neredovitoj i nepravilnoj prehrani, što može dovesti do amenoreje, odnosno gubitka pojavnosti mjesečnice, i kasnijeg gubitka gustoće kostiju ili osteoporoze. Ovi međusobno povezani, kaskadni događaji nazvani su ženskom sportskom trijadom.
Sportaši nerijetko prakticiraju epizode kratkotrajnog naglog mršavljenja. Žene sportašice takvu praksu češće primjenjuju nego sportaši muškarci. Kompenzacijsko ponašanje koje su najčešće opisali sportaši bilo je povezano s metodama dehidracije, samoinduciranog povraćanja, uporabe laksativa i diuretika. Sve navedeno sugerira da bi kratkoročna kontrola težine koju koriste sportaši doista mogla biti dio sportske subkulture. Međutim, to ne znači da su ove prakse ne-alarmantne i prihvatljive. Brzi gubitak tjelesne težine ima negativne posljedice na uspjeh u sportu, fizičko zdravlje i kognitivne funkcije. Mogući znakovi upozorenja za poremećaje hranjenja kod sportaša uključuju brz gubitak težine, stalno uspoređivanje tjelesne mase s drugim sportašima, percepcija sebe kao „debelog“, treninzi visokog opterećenja koji se nastavljaju nakon sezone, preokupacije hranom, jedenje u tajnosti, promjene raspoloženja te fizički znakovi slabosti, vrtoglavice, glavobolje i nesvjestica bez očiglednog medicinskog uzroka.
Posljedice poremećaja hranjenja kod sportaša uključuju i somatska i psihološka oštećenja koja se manifestiraju kao smanjena mogućnost izvedbe i ugroženo zdravstveno stanje uslijed neadekvatnog unosa hranjivih tvari i energije. Svaka medicinska komplikacija predstavlja rizik za zdravlje koji ima negativan utjecaj na sportske rezultate i zahtijeva liječenje. Medicinske komplikacije uključuju kardiovaskularni, endokrini, reproduktivni, gastrointestinalni, renalni i centralni živčani sustav. Iako se jedan od ovih problema može pojaviti u izolaciji, naglasak na gubitku težine kod rizičnih pojedinaca može pokrenuti ciklus u kojem se sve bolesti pojavljuju istovremeno. Psihološki problemi povezani s poremećajima hranjenja uključuju nisko samopoštovanje, depresiju i anksiozne poremećaje. Za sportaše stres neprestanog poricanja gladi, opsjednutost hranom i strah od velike tjelesne mase postaje psihički iscrpljujuća. Štoviše, ova preokupacija ometa svakodnevne aktivnosti sportaša i njihovo funkcioniranje.
Istraživanja upućuju na to da pojedinci koji rade sa sportašima moraju biti svjesni povećanog rizika pojave poremećaja hranjenja i stoga spremni djelovati u smjeru prevencije i zaštite zdravlja sportaša. Pristup brige za mentalno zdravlje sportaša treba uključivati obrazovanje i pravovremenu identifikaciju problematičnog ponašanja, primjenu prakse zdrave tjelesne težine i, u nekim sportovima, modifikaciju propisa. Da bi se prevenirala pojava poremećaja hranjenja, osoblje timova i roditelji moraju biti u stanju prepoznati simptome koji ukazuju na ponašanja rizična za razvoj poremećaja. Treneri trebaju prihvatiti poremećaje hranjenja kao mogući problem u sportskoj zajednici i biti otvoreni za suočavanje s ovim izazovom.
Veronika Vlašić,
Volonterka centra BEA
LITERATURA:
http://www.body-corp.com/media-centre/article-disorders.asp
Santana, Juan Carlos Dawes, Jay; Jose, Antonio; Kalman, Douglas S. (2007.) The Role of the Fitness Professional in Providing Sports/Exercise Nutrition Advice.Strength and Conditioning Journal; (29): 69-71.
J. Sundgot-Borgen, M. K. Torstveit (2010.) Aspects of disordered eating continuum in elite high-intensity sports. Scand J Med Sci Sports. (20): 112–121.
Mencias, Tara MD; Noon, Megan MD; Hoch, Anne Z. DO (2012) Female Athlete Triad Screening in National Collegiate Athletic Association Division I Athletes: Is the Preparticipation Evaluation Form Effective? Clinical Journal of Sport Medicine. (22) 122–125.