Prema istraživanju dobrotvorne organizacije koja se bori protiv nasilja Ditch the Label 40% sudionika istraživanja reklo je da su se osjećali loše ako se nikome nisu svidjeli njihovi selfieji, a njih je 35% reklo da je njihovo samopouzdanje direktno povezano s brojem sljedbenika koje imaju na društvenim mrežama.
Instagram je istaknut kao alat koji se najviše koristi za zlonamjerno komentiranje.
7% mladih korisnika društvenih mreža reklo je da su bili zlostavljani putem Instagrama. 6% je zlostavljano na Facebooku, 5% na Snapchatu i 2% na Twitteru i YouTubeu.
U anketnom je istraživanju Ditch the Labela sudjelovalo više od 10 tisuća ljudi starosti od 12 do 20 godina, a rezultati istraživanja sugeriraju da je nasilje na internetu široko rašireno. Gotovo 70% mladih ljudi priznalo je da je zlostavljalo druge ljude na internetu, a 17 posto njih je reklo da su bili žrtve zlostavljanja.
Svaki treći ispitanik rekao je da živi u strahu od zlostavljanja, a izgled je naveden kao glavni razlog zlostavljanja.
Prijevod izvornog članka preuzet sa: http://www.jutarnji.hr/life/tehnologija/kada-je-rijec-o-zlostavljanju-ovo-je-najgora-drustvena-mreza-mladi-ljudi-otkrili-da-im-broj-sljedbenika-direktno-utjece-na-samopouzdanje/6391262/
Prema podacima iznesenim u godišnjem izvještaju Hrabrog telefona iz 2013., svako peto dijete (21% djece) izjavljuje da je nekoliko puta ili često primalo uvredljive poruke ili komentare putem Facebooka, 46% djece je to doživjelo barem jedan put, a 9% djece priznaje da je to više puta činilo.
Takvo se nasilje, nadalje, odnosi i na slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi.
Navedena ponašanja dovode do brojnih posljedica, koje često mogu biti i teže od posljedica vršnjačkog nasilja koje se odvija licem u lice. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka (usp. Hrabri telefon 2013).
Prema Prpić (2006) nasilju među djevojčicama i djevojkama ne pridaje se dovoljno pažnje. Nasilje među djevojčicama i djevojkama karakterizira posebne metode koje djevojčice koriste jedna prema drugoj. Prema riječima autorice, djevojčice od rane dobi dobivaju različite poruke kao upute na koji se način trebaju ponašati, kako trebaju izgledati i što se od njih očekuje da bi bile istinski prihvaćene (usp. Prpić 2006).
Od masovnih medija i društva bombardirane su snažnim porukama o tome da moraju biti popularne i uspješne, da se moraju uklopiti u rodne stereotipe o ljepoti i ženstvenosti. Mlade veoma mršave djevojčice odnosno djevojke nastoje pridobiti pažnju suprotnog spola jer u sebi sažimaju obilježja ženstvenosti naše kulture – vitkost, pokornost, krhkost i želja da se ugodi.
U korijenu tih očekivanja, nalazimo mnogo prostora za agresivno ponašanje jer se mlade djevojke nalaze u zbunjujućim situacijama, pojašnjava Prpić (2006). One moraju udovoljiti svim kriterijima da bi bile prihvaćene, ali ako postignu status idealne djevojke one vrlo lako postaju meta ljubomornih napada ostalih djevojaka. Djevojčice odnosno djevojke su u procjepu kulturnih očekivanja, svojih vlastitih osjećaja i ne mogućnosti da ih izraze na pravi način jer postoje vrlo jake društvene nepisane kazne za odstupanja od »pravila«. Ponekad je to situacija u kojoj ne možeš pobijediti. Sve to utječe na iskazivanje skrivene agresije među djevojčicama.
Prema istraživanju The protection of children nline: a brief scoping review to identify vulnerable groups pod vodstvom Emily R. Munro (2011), kod djevojčica je dvostruko veća vjerojatnost nego kod dječaka za doživljavanje kontinuiranog internetskog zlostavljanja. Internetsko zlostavljanje izaziva snažnije negativne osjećaje nego klasično zlostavljanje, strah i osjećaj bespomoćnosti, te se usko vezuje s neuspjehom u školi, depresijom, anksioznosti i psihološkim problemima i poremećajima.
Prema istome radu, postoji nedovoljan broj istraživanja temeljenih na dokazima u području rasizma, govora mržnje, stranica koje promiču samoozljeđivanje, anoreksiju ili samoubojstvo.
Prema Berton (2014) mnogo mladih ljudi smatra kako je u redu negativno komentirati nečiji izgled. Autorica navodi kako je lakše usmjeriti se na nečiji izgled, pošto se i mnogi oblici oblika internetskog nasilja temelji na vizualnoj slici. Biti meta upornog zadirkivanja na temelju izgleda može imati stvaran i izuzetno štetan utjecaj na samopouzdanje djevojaka. Ako to počne utjecati na svakodnevni život osobe - od odabira odjeće do fotografije koju želi podijeliti online- vrijeme je da se poduzmu odgovarajući koraci, savjetuje autorica.
Literatura:
Berton, Christina (2014). Cyberbullying: how you can help your daughter. Dostupno na
http://selfesteem.dove.ca/en/Articles/Written/Cyberbullying_how_you_can_... (posjećeno 10. listopada 2017.).
Hrabri telefon (2013). Godišnji izvještaj. Dostupno na http://udruga.hrabritelefon.hr/wp-content/uploads/GODI%C5%A0NJI-IZVJE%C5%A0TAJ-2013.pdf (posjećeno 10. listopada 2017.).
Munro, Emily R. (2011). The protection of children online: a brief scoping review to identify vulnerable groups. Department of Education. Childhood Wellbeing Research Centre. Dostupno na https://www.gov.uk/government/publications/the-protection-of-children-online-a-brief-scoping-review-to-identify-vulnerable-groups (posjećeno 10. listopada 2017.).
Prpić, Iva (2006). Vršnjačko nasilje među djevojčicama. Ljetopis socijalnog rada, Vol.13 No.2, str. 315-330. Dostupno na http://hrcak.srce.hr/7708 (posjećeno 10. listopada 2017.).