Poremećaji hranjenja i mladići

Poremećaji hranjenja javljaju se i u mladića

Iako se poremećaje hranjenja često prikazuje kao poremećaje od kojih oboljevaju jedino ženske osobe, istraživanja su pokazala da oko 15%  oboljelih od anoreksije i bulimije čine muškarci, dok je podjednak broj muških i ženskih osoba koje pate od poremećaja prejedanja. Poznato je da muške osobe puno rjeđe dobivaju dijagnozu poremećaja hranjenja upravo zbog stigme „ženskog poremećaja“ što znači da je stvaran broj oboljelih muških osoba moguće značajno veći.  

Poremećaji hranjenja mogu se razviti u bilo kojoj životnoj dobi, no mladići i djevojke su u najvećem riziku za razvoj anoreksije ili bulimije u kasnim tinejđerskim ili ranim dvadesetim godinama, dok je poremećaj prejedanja češći u srednjim dvadesetima.

Pritisak okoline prema savršenom izgledu

Pritisak okoline prema savršenom izgledu sve više zahvaća i mladiće, te se i kod njih javlja nezadovoljstvo vlastitim tijelom. Sva ljudska bića osjećaju želju za prihvaćanjem od svoje okoline i zbog toga često slijede propisane norme svog društva kako bi to ostvarili. Te norme prenosi nam naša okolina, obitelj, vršnjaci i prijatelji, ali u današnjem vremenu velikim dijelom i mediji koji prezentiraju nemoguće i nerealne slike onog što znači  biti lijep, muževan i uspješan, i posljedično tome, biti prihvaćen. U težnji za ostvarivanjem takvog neostvarivog ideala, mnogi mladići pate i prakticiraju nezdrava ponašanja. Kod mladića česta je opsesija mišićavim tijelom s malo potkožne masti, dok se rjeđe javlja i okupiranost mršavljenjem.

               

Sport i poremećaji hranjenja

Vođeni željom da izgledaju što mišićavije, mladići mogu postati „ovisni o teretani“, pretjeranom treniranju i unošenju strogo propisanih reduciranih namirnica ( podjela namirnica na dozvoljene i strogo zabranjene). Koliko god povećavali mišićnu masu, mladićima s bigoreksijom njihovo tijelo izgleda nedovoljno razvijeno i slabo. Često se uspoređuju s drugima, gledaju svoj odraz u ogledalu, te zapostavljaju sve druge interese osim opsesivnog vježbanja i hranjenja specifičnim namirnicama.

Mladići koji se bave sportom imaju povećan rizik za razvoj poremećaja hranjenja, posebno u onim sportovima u kojima se stavlja naglasak na težinske kategorije i fizički izgled kao što su body building, fitness, hrvanje, taekwondo, gimnastika, skokovi u vodu, ples i slično.

Štetni mitovi koji povećavaju rizik za razvoj poremećaja hranjenja

Postoje predrasude i iskrivljene poruke koje mediji, okolina ili same oboljele osobe prenose i vjeruju u njih:

Muškarci bi trebali imati samo jedan oblik tijela – idealni oblik tijela za muškarce mediji prikazuju kao vitko i mišićavo tijelo nerealno širokih ramena, uskih bokova i „pločica“ na trbuhu. Takav oblik „idealnog muškog tijela“  nameće se kao prirodan, uobičajen i poželjan kroz figurice akcijskih junaka, crtane filmove o herojima i video igrice.

Muškarci moraju imati kontrolu – na muškarce se često vrši pritisak da „preuzmu vodstvo“ i „imaju potpunu kontrolu“. Kada se suočavaju s nekim problemom koji je van njihove kontrole, muškarci ponekad svoj strah i nesigurnost premjeste u svoje tijelo, te preuzimaju kontrolu nad tijelom kroz pretjerano vježbanje i držanje dijete. Muškarce kultura često onemogućava u izražavanju autentičnih osjećaja, posebno osjećaja tuge i straha, što neki pokušavaju nadomjestiti kontrolirajući svoje tijelo.

Poremećaji hranjenja i ostali psihički problemi nisu muževni – potreba da se ne izgleda slabo ili ranjivo dovela je do stigme psihičkih poremećaja.  Zato neki muškarci oklijevaju u traženju stručne pomoći. U slučaju poremećaja hranjenja i/ili bigoreksije, stigma je pojačana popularnim iskrivljenim doživljajem poremećaja hranjenja kao „isključivo ženske bolesti“.

                    

Ortoreksija

Ortoreksija nervosa nije službeno prepoznata dijagnoza u okviru grupe poremećaja hranjenja, no mnogi stručnjaci smatraju da bi to trebala postati. Ortoreksiju karakteriziraju ekstremna i pretjerana preokupacija jedenjem hrane za koju osoba vjeruje da je zdrava, bizarni rituali odabira i pripreme hrane, isključivanje određene vrste hrane, kao i osjećaj velike krivnje i straha ukoliko osoba pojede namirnicu „nečistog“ porijekla ili „nezdrave vrste“.

Kod osoba sklonih ortoreksiji, želja da se jede zdravo dovodi do nezdravih posljedica kao što su izolacija, anksioznost, gubitak sposobnosti intuitivnog pristupa hrani te smanjeni interes za bilo što drugo osim pripreme i konzumiranja zdrave hrane i drugih oblika njegovanja zdravlja. Osobe koje pate od ovog pristupa hrani, za razliku od anoreksije i bulimije, preokupirane su najvećim dijelom kvalitetom, a ne nužno kvantitetom hrane koju unose.

Mišićna dismorfija – bigoreksija

Mišićna dismorfija je poremećaj koji dovodi do toga da osoba konstantno ima opsesivne misli i brige o tome je li njeno tijelo premaleno, nerazvijeno, premršavo. Često baš osobe koje pate od ovog poremećaja uopće nisu malene i nerazvijene, već naprotiv imaju veliku mišićnu masu. Njihov poremećaj dovodi do toga da  opsesivno razmišljaju i teže ostvarivanju savršenog tjelesnog izgleda te da vjeruju da su njihovi mišići nedovoljno veliki. Osobe koje pate od ovog poremećaja veliki dio svog vremena pate zbog misli o vlastitoj nesavršenosti što dovodi do lošeg raspoloženja te osjećaja manje vrijednosti, gubitka samopouzdanja, što se može proširiti na razna područja njihovog života. 

Obrnuta anoreksija

Ovaj poremećaj ponekad se naziva  i "bigoreksija", "megareksija", ili "obrnuta anoreksija“ i spada u poremećaj sheme vlastitog tijela, no često ga se grupira s poremećajima hranjenja.

I žene i muškarci mogu oboljeti od ovog poremećaja, no najčešće obolijevaju muškarci. Mnogi oboljeli natječu se u području body buildinga  i ovisni su o treninzima u teretani.

Mišićna dismorfija veoma je neugodno stanje i okupira svu pažnju pojedinca te može dovesti do izbjegavanja škole, posla i druženja s drugim ljudima. Prema nekim procjenama, oko 10% muškaraca koji odlaze u teretane pate od mišićne dismorfije.

                    

Zloupotreba steroida i anabolika

Poremećeni obrasci hranjenja u području mišićavosti uključuju jedenje visoke razine proteina, ograničavanje hrane koja ne sadrži proteine ili ih sadrži u manjoj mjeri, ograničavanje vremena jedenja (svaka 2-3 sata), konzumiranje tekućih kalorija te korištenje lijekova koji povećavaju mišićavi izgled (testosteron, steroidi) te korištenje suplemenata. Neka istraživanja pokazala su da je korištenje anaboličkih androgenih steroida kod muškaraca povezano više s ciljem ostvarivanja muževnosti i ljepšeg izgleda, nego s ciljem bolje izvedbe u nekom sportu i sl.

Ovakva preokupacija i strogi režimi ponašanja i hranjenja s ciljem ostvarivanja određenog tjelesnog izgleda veoma su slični ostalim poremećajima hranjenja. Osim što je karakteriziraju disfunkcionalni obrasci hranjenja i vježbanja fokusirani na mišiće, mišićna dismorfija povezana je i s pretjeranim provjeravanjem kako tijelo izgleda, izbjegavanjem pokazivanja tijela, uspoređivanjem s tijelima drugih te izbjegavanjem druženja.

Znakovi upozorenja za mišićnu dismorfiju/ bigoreksiju  su:

  • Iskrivljena slika o sebi i svom tijelu
  • Izbjegavanje i propuštanje društvenih događaja, odlaska u školu ili na posao te otkazivanje aktivnosti, s ciljem da se tjelesno vježba
  • Trajno nezadovoljstvo vlastitom mišićnom masom
  • Vježbanje unatoč ozljedi
  • Pribjegavanje ekstremnim režimima vježbanja
  • Održavanje veoma stroge dijete, s visokim udjelom proteina i malim udjelom masti
  • Korištenje pretjeranog broja dodataka prehrani
  • Zlouporaba anaboličkih steroida, nepotrebne plastične operacije, te pokušaji suicida  
  • Anksioznost/stres ako se iz bilo kojeg razloga ne može vježbati
  • Smanjeni interes za seks, ili strahovi vezani za seks
  • Mogući konflikt oko rodnog identiteta ili seksualne orijentacije